Oculus (2013)

Prva stvar koju trebate znati o ovom horor filmu o ukletom zrcalu, jest da je mnogo bolji nego što bi film o ukletom zrcalu očekivali da bude. Režiran, napisan i uređen od strane Mikea Flanagana, ovaj film je ekspanzija na hvaljen 30-minutni kratki film kojeg je napravio prije nekoliko godina, a dodatno iskustvo koje je otada stekao očito je u načinu na koji stvara atmosferu i gradi napetost.

Također filmu uvelike pomažu njegovi likovi koji su inteligentni, što znači da rade isto ono što bi gledatelji napravili da su na njihovom mjestu. Nekoliko puta tokom filma klimat ćete glavom i složiti se kako su likovi donijeli ispravnu odluku, a par trenutaka nakon toga ćete se bojati do kostiju kada plan ne uspije.

Pričanje priče o zrcalu koje se igra sa mozgovima ljudi dozvoljava Flanaganu da se igra i sa našim mozgovima. Vidimo Timova i Kayliejina prava sjećanja, te uz to i halucinacije sjećanja koje im daje zrcalo, a na sve to još i halucinacije onoga što se zbiva sada. Flanagan uživa držeći nas u jednakoj neravnoteži u kojoj se nalaze i sami likovi, te nam ne dopušta da saznamo što je stvarno prije nego to saznaju Tim i Kaylie.

Pokrivanje oba vremenska perioda odjednom dozvoljava paralelne vrhunce smještene u istoj kući, ali u različitim vremenima. Iako je napetost priče koja se odvija u prošlosti pomalo umanjena zbog toga što već znamo kako će se završiti, Flanagan ih ekspertno kombinira, te dozvoljava da prošlost curi u budućnost i obratno. Gillan, Sackhoff i Cochrane pružaju odlične nastupe dok se tama razvija u oba vremenska perioda. Film je takav da ga slobodno možemo računati kao dvije različite odvojene priče, koje su obje podjednako dobre, te bismo ga definitivno preporučili svim ljubiteljima nadnaravnog horora.