Paterson (2016)

Henry David Thoreau napisao je kako “većina ljudi živi tihim očajem”. Neki gledatelji točno tako mogli bi protumačiti život koji vodi Paterson, glavni lik u novom filmu Jima Jarmuscha, te pomisliti kako je njegova dosada i rutina jednostavno samo život u očaju. No, “Paterson” je film koji govori o životima ispunjenim tihom inspiracijom, te ispunjenjem koje tako nešto može donijeti ljudima.

Na mnogo načina ovaj film veoma je utješan. Iako je smješten u modernom dobu, on vuče svoje elemente iz vremena kada su muškarci mogli biti vozači busa po danu, a pisci poezije po noći; u kojem su mogli biti vlasnici malene kućice, a žena bi mogla ostajati doma i baviti se svojim hobijima. Paterson čak nema niti mobitel, a njegova kuća puna je estetike iz 50-ih godina. Njegova rutina, kao i mnoge druge rutine, veoma je utješna za gledanje. Zapravo, jedina drama u filmu proizlazi iz Laurinog nagovaranja Patersona da promjeni svoju rutinu i napravi kopije svojih pjesama, koje su samo u njegovoj bilježnici.

Neki od prijašnjih Jarnuschovih filmova mogli bi se protumačiti kao komedije, no “Paterson” je mnogo ozbiljniji. No, ipak nije u potpunosti dramatični film. Umjesto toga, on koristi veoma duge pruge tišine ne za smijeh, već za građenje osjećaja stvarnosti. A svi dobro znamo da stvarnost ponekad zna biti veoma smiješna. Davanje glavne uloge Adamu Driveru naizgled se čini kao veoma čudan potez, pošto je on izuzetno fizički i verbalni glumac, a Paterson nije nijedno od toga. No, moramo priznati da Drivera nikada nismo vidjeli u ovako dobroj ulozi, u kojoj je od početka do kraja uvjerljiv i simpatičan. On je uistinu savršeni Paterson, pošto nam se cijelo vrijeme čini kao da bi u bilo kojem trenutku mogao puknuti.

Jedina zamjerka koju bismo naveli jest činjenica da film ne doživljava Laurine umjetničke inspiracije jednako ozbiljno kao i Patersonove pjesme. Doduše, ona svaki dan ima neku novu inspiraciju i ideju – jednom želi postati kuharica, drugi put pjevačica – no njen entuzijazam za ove stvari ne uspijeva se doživjeti ozbiljno, kako od strane Patersona, tako i od strane filma. U konačnici, definitivno ne bismo rekli da je “Paterson” film za svakoga. Ako volite filmove sa mnogo akcije i konflikta, ovo će vam biti veoma mučno za gledanje. No, na neki način, gledanje Patersonove svakodnevice uistinu je uzbudljivo. Tko će se danas voziti u busu? O čemu će pričati? Hoćemo li opet vidjeti onaj par koji se jučer posvađao? Hoće li i dalje biti posvađani? Dakle, čak i naizgled dosadan život zna biti prava poezija.