Patriot’s Day (2016)

“Patriot’s Day” je uvjerljiva dramatizacija događaja koji su se odvijali uoči i nakon terorističkog bombaškog napada koji su džihadisti izveli na natjecatelje u bostonskom maratonu 2013.g. Pošto su većini ljudi detalji oko ovog napada već veoma dobro poznati, ugodno iznenađenje jest činjenica da je redatelj Peter Berg uspio u ovaj film unijeti veliku dozu napetosti i žurnosti. Početni kadrovi filma napeti su kao puška, dok čekamo užasni čin za kojeg znamo da slijedi. Ravnoteža filma uspješno održava ovu napetost i energiju tokom cijelog svog trajanja, dok gledatelji slijede potragu za počiniteljima, dvojicom braće koja su odgovorna za ovaj napad. Ipak, ako ste prije ovog filma već pogledali dokumentarac “Marathon: The Patriots Day Bombing”, ovaj film neće imati toliko jak utjecaj na vas.

Kao i u svojim ranijim kolaboracijama sa glumcem i producentom Markom Wahlbergom (“Lone Survivor” i “Deepwater Horizon”), Bergov glavni fokus su ljudi koji su proživjeli ove nesretne događaje. Iako mi kao gledatelji vidimo i širu sliku, on želi da ove događaje doživimo na intimnoj, personalnoj razini. Gledatelji imaju priliku upoznati dva fanatična brata (koje glume Themo Melikidze i Alex Wolf) koji će pokrenuti priču – stariji brat stalno se svađa sa svojim često nervoznim mlađim bratom. Također upoznajemo i niskorangiranog šefa policije u bostonskom predgrađu Watertown (J.K. Simmons) koji, kao i svaki dan, odlazi po kavu i muffin za svoju ženu. Ima tu još mnogo takvih, intimnih trenutaka, koji su međusobno isprepleteni i povezani sa glavnim događajem u filmu, a koji filmu daju mnogo veću težinu.

Iako je na trenutak čudno vidjeti poznata lica poput Kevina Bacona i Johna Goodmana, ovaj film uspijeva izbjeći dojam da nas podsjeća na neki tipičnu hollywoodsku produkciju. Berg, koji je scenarij napisao sa Mattom Cookom i Joshuom Zetumerom, to je napravio tako što je zapostavio histrioniku i uspješno održao odličan tempo kroz cijelu priču, koja nas cijelo vrjieme drži na rubovima sjedala. Sam svršetak filma može se slobodno mjeriti sa bilo kojim akcijskim filmom ili policijskom procedurom, no on naprosto replicira stvari koje su se dogodile prije samo tri godine.

Najbitnija i najposebnija stvar u ovom filmu jest činjenica da je veoma intiman. Teško je ne reagirati suzama kada vidite kako individualci, ali i čitave zajednice, suočene sa ogromnom tragedijom, pokušavaju svoje živote ponovno vratiti u normalu. Film će na gledatelje zasigurno ostaviti veliki, dugotrajni utisak, što mu je i bio cilj, te sa zadovoljstvom možemo reći da ga je uspješno ispunio.