Pattaya (2016)

Franky pada u veliki bed kada njegova cura prekine s njim. On bi bio gotovo potpuno neutješiv, da mu njegov prijatelj nije predložio bijeg iz Pariza i putovanje u Tajland. Specifično, poznati rezort Pattayju, poznat po svojem veoma raskalašenom noćnom životu. No, kada si Pakistanac bez novaca, kako ćeš si priuštiti takvo putovanje? Krimo uspije pronaći pozivnicu na internetu za školu tajlandskog boksa, za malene ljude. Majstor ove škole, poznat samo kao “Marokanac”, platit će putovanje bilo kome tko može dovesti malenog čovjeka koji će se boriti protiv njegovog prvaka. Sve što Frankyju i Krimu sada treba jest maleni čovjek. Srećom za njih, Le Nain, okorjeli musliman, živi u jednoj od susjednih zgrada. Stoga, oni krenu razvijati svoj plan, te ubrzo slijede velike negodovštine.

Glavna glumačka zvijezda i redatelj Franck Gastambide u ovom filmu ponovno se ujedinjuje sa Anouraom Toubalijem, s kojim je surađivao u filmu “Les Kaira”, te uz njega još dodaje nekolicinu francuskih komičara. Ono što slijedi priča je koja će biti potpuno poznata svima onima koji su gledali “The Hangover” ili neki slični američki film – a veoma lako mogli biste otpistati ovaj film kao samo običnu kopiju istih, no on je ipak mnogo, mnogo smješniji i nepopravljiviji.

Od prvih trenutaka u kojima se Frank i Krimo pokušavaju riješiti Le Naina na aerodromu do njihovog odsjedanja u marokanskom kompleksu i bijega, njihov odnos konstantno je napet, pogotovo kada Le Nain sazna istinu. No, sukladno žanru, oni se svi na kraju pomire i postanu prijatelji, a smijeha s ovom trojicom nikada ne nedostaje. Vicevi, fizička komedija, pa i one malo grublje fore, toliko su dobre da ćete rijetko uspjeti doći do zraka od konstantnog smijanja. Trenutak koji bismo možda najviše istaknuli jest parodija na trening montažu Jean Clauda Van Dammea i njegovog filma “Kickboxer”, te samu borbu Le Naina i Marokanca.

Franck Gastambide ovoga puta uistinu je dokazao kako je sposoban scenarist i redatelj, sa odličnim smislom za komediju. On također i zna kada materijal treba pričati svoju priču, a kada se on treba umiješati i postati kreativan sa svojom direkcijom – ovo je posebice istaknuto tokom scena rave partyja i scene borbe. Jednostavno se moramo zapitati što bi sve ovaj redatelj mogao napraviti kada bi mu se dalo dovoljno sredstava kako bi u potpunosti prikazao svoju kompletnu viziju. Ovako kako je, nemamo ništa protiv činjenice da je ovaj film posudio mnogo svojih ideja, pogotovo zato što je konačni rezultat jednostavno urnebesno smiješan.