Ploey – You Never Fly Alone (2018)

Dobar način na koji se može ocijeniti kvaliteta europskog animiranog filma jest taj da ga se usporedi sa renimoranim američkim animacijskim studijima poput Dreamworksa i Pixara, koji su predovnici ovog žanra, te sa japanskim studijima poput Ghiblija, koji imaju dugogodišnju tradiciju i karakterističnu estetiku. Kada to napravimo sa ovom islandsko-belgijskom produkcijom redatelja Arnija Asgeirssona, dobivamo prilično impresivne rezultate.

“Ploey” ima veoma kvalitetne produkcijske vrijednosti i svoj posebni štih koji nikako ne možemo nazvati kopijom ičega drugoga. No, njegova boljka je činjenica da mu je priča već toliko prožvakana da jednostavno nikome ne može biti napeta – to je klasična priča o odrastanju, suočavanju sa svojim strahovima i sazrijevanju. A iako je u ovom filmu ravnoteža između različitih elemenata prilično dobra, sama poruka jednostavno je toliko dosadna da ju više ne možemo ozbiljno shvatiti – ovo su stvari koje djeca danas nauče u bilo kojoj 10-minutnoj epizodi nasumično odabranog crtanog filma, stoga je uistinu loša tema za dugometražni animirani film.

Ploey je maleni ptić koji sa svojom obitelji živi na Arktiku tokom proljeća, te se zimi treba odseliti u toplije krajeve. No, pošto on nije naučio letjeti, sada mora preživjeti opasnu zimu i razne grabežljivce koje ona donosi, poput orlova ili lisica – ove konfrontacije donose prilično zabavne scene u kojima se Ploey bori za svoj život. Valja spomenuti kako redatelj ne uživa previše u emotivnim scenama ili prevelikom nasilju, stoga je sve prilično dobro balansirano i jedini cilj je što bolje zabaviti ciljanu publiku – a to su ovaj puta samo mala djeca, pošto odrasli jednostavno neće moći pronaći ništa zanimljivoga.

Problem ovog filma leži u tome što smo u posljednjih nekoliko godina uistinu navikli gledati prava animirana remek-djela. Bilo da se radi o vrhunskoj animaciji koja nadmašava bilo što dotad viđeno, ili fenomenalnoj priči koja može dirnuti srce gledatelja bilo koje dobi, animacijski studiji diljem svijeta uistinu su podigli razinu očekivanja veoma visoko. Drugim riječima, ne možemo reći da je ovaj film loš, no možemo reći da su očekivanja u današnje doba mnogo veća. Pošto smo već imali prilike vidjeti veoma kvalitetne europske produkcije, islandski studio GunHill idući put se mora mnogo bolje potruditi, inače će ih drugi brzo pojesti.