Prisoners (2013)

Neki gledatelji mogli bi inicijalno otpisati ovaj film kao jednu manje uzbudljivu verziju „Takena“, u kojem otac neće stati sve dok ne pronađe svoje oteto dijete. No, Villeneuveov film stavlja mnogo veći naglasak na izbore i raspad likova nego koreografiju tučnjava. Ovo je izuzetno mračan film koji istražuje horor nestanka djeteta sa različitih perspektiva – ne samo očeve.

Iako će gledatelji, pogotovo oni koji se potrude, moći riješiti misterij mnogo prije glavnih likova, drama filma nikada neće zbog toga biti slabija. Guzikowski je kreirao ogroman labirint pun fascinantnih i uvjerljivih likova, a unatoč trajanju od 153 minute, gotovo svaka scena u filmu je bitna za priču i veoma intrigantna za gledatelje.

Nastupi glumaca ovaj film podižu za nekoliko razina. Jackman još jednom dokazuje da je savršeno sposoban igrati bilo koju ulogu, a ne samo Wolverinea. On pruža veoma emotivan nastup, te je uistinu napravio lika koji je na samoj granici između sramotnog i empatičnog. Unatoč izvrsnom nastupu Jackmana, Jake Gyllenhaal u ulozi detektiva Lokija je onaj koji će mnogim gledatljima biti najdraži glumac ovog filma. Njegov lik je instrumentalan u navođenju publike kroz istragu, a Gyllenhaal svom liku daje mnoštvo sitnih suptilnosti koje ga čine drugačijim od sličnih „dobrih policajaca“ koje smo navikli gledati.

Iako je film veoma realan i prizemljen, valja napomenuti da je nekoliko scena ipak malo pretjerano, te ćete morati imati malo tolerancije prema nekim postupcima koje određeni likovi rade. No, čak i u takvim scenama gdje priča padne u nešto poznatije vode, nastupi glumaca održavaju dramu na nivou. Ako volite malo mračniji pogled na ljudsko ponašanje izazvano jednim od najgorih kriminalnih djela, ovo je definitivno film koji biste trebali pogledati. Svi fanovi akcije nažalost neće imati mnogo toga po svom ukusu u ovom filmu, no oni koji vole triler i dramu uživat će u svakoj minuti „Prisonersa“.