Radin! (2016)

Još jedna visoko-konceptna, nisko-humorna komedija koja sadrži jednog od najpoznatijih francuskih komičara, ovaj film je suptilan i provokativan onoliko koliko možete i naslutiti iz njegovog naziva. Glavnu ulogu u filmu tumači Danny Boon, a redatelj je Fred Cavaye, no film je nažalost jedan od onih koji u svom rukavu ima samo jedan jedini trik – patološki škrtac doživljava probleme kada se u njegovom životu pojave dvije žene. Taj trik uspijeva izmamiti nekoliko osmijeha, no film se ubrzo pretvara u jedan od najpredvidljivijih i najklišejnijih koje smo ikada vidjeli. Ipak, u usporedbi sa Boonovim posljednjim pokušajem, filmom “Superchondreiaque”, ovaj ima mnogo bolju ideju i ne traje predugo, što bi trebalo značiti da će doživjeti prilično velik uspjeh u kinima svoje domovine i na TV ekranima.

Cavaye i Boon uspijevaju postići dobar učinak sa nekoliko uvodnih scena, koje kulminiraju prilično smiješnom večerom između Gautiera i nove čelistice njegovog orkestra, Valerie (Laurance Arne) – žene koja je toliko očarana Gautierovim sviranjem violine, da potpuno ignorira činjenicu da je on škrtac. Uz svoj novi ljubavni interes, Gautier mora izaći na kraj i sa dolaskom svoje dosad neviđene kćeri, Laure (Noemie Schmidt), koja se iz misterioznih razloga pojavi pred njegovim pragom.

Iz gore navedenoga nije nimalo teško zaključiti da će Valerie i Laura malo pomalo dovesti do velikih promjena u Gautierovom životu, te izmjeniti njegovu škrtu narav, iako preokret u trećem činu filma to čini na jedan veoma jeftin i već sto puta viđeni način. I dok su kreatori ovog filma itekako mogli u film ubaciti još poneku smiješnu scenu, oni su se ipak odlučili na čistu sentimentalnost, koja je potpomognuta glazbenom podlogom Klausa Badelta.

Cavaye definitivno nije dorasao jednom Moliereu ili Dickensu – koji su obojica majstori u ovakvim pričama – no, ipak je uspio filmu pružiti određenu finesu, posebice u sekvencama kojima dopušta da se razviju u mraku, umjesto tipičnog francuskog otvorenog i blještavog stila. Zajedno, redatelj i Boon čine mnogo bolje stvari nego što je to uspjelo Boonu kada je sam, iako nažalost ovaj film nema toliko smiješnih scena koliko biste možda od njega očekivali. Da je malo više truda uloženo u humoristični dio, ovaj film bio bi laka preporuka svim fanovima francuskih komedija.