Rekvijem za gospođu J. (2017)

Označen kao crna komedija od strane svog redatelja, nakon nekoliko minuta gledanja ovog filma, nije teško zaključiti kako je on uistinu mračan, no komedije baš i nema na pretek. Ukoliko je originalna ideja bila satirički prikazati svijet koji je zameten političkim i ekonomskim tranzicijama, sama bol i patnja uistinu se ističu, no velik dio ironije je izgubljen u ovoj blijedoj priči o udovici koja nema razloga da nastaviti živjeti svoj život u svijetu koji nema potrebe za njom.

Osjećajući se izgubljena u svijetu kojeg više ne razumije, nekoć živahna gospođa koja je bila izvor veselja svima oko sebe sada jedva uspijeva dovršiti rečenice, nije zainteresirana za komunikaciju ni sa kime, uključujući i svoje kćeri. Ona se osjeća kao da nema ništa čemu se može radovati ili veseliti. Tjedan dana prije godišnjice smrti svog muža, ona priprema pištolj, te sada ima šest dana da pronađe metak za njega. No, prije toga ima neke stvari koje mora obaviti. Nažalost, Jelena će ubrzo shvatiti da ništa nije tako jednostavno u zemlji koja se i dalje muči sa tranzicijom iz jednog ekonomsko-političkog sustava – komunizma, u drugi, kapitalizam.

Vulatićev tretman života na Balkanu, zapapren elementima Kafke, ne pruža niti malo nade u bolju budućnost, niti dobrog osjećaja. Cijeli film veoma je mračan – češće mnogo više gorak nego sarkastičan, a i sami tempo filma uistinu je mrtvački spor (što je istini na volju i prigodno, uzmemo li u obzir njegovu priču). Uz sve to, poruka ovog filma dodatno je podcrtana od strane snimateljice Jelene Stanković, čiji precizni rad kamerom nikada ne pokušava uljepšati niti jedan kadar, dok veoma detaljni kadrovi jasno naglašavaju samu poantu priče.

Radeći odličan glumački posao, Karanović je uistinu cijelo vrijeme udubljena u svoju ulogu – njeno lice je primjer snažnog poraza od strane stvari koje sada više ne može razumjeti. Usred konstantne muke sa disfunkcionalnom obitelji, vulgarnošću prolaznika, pohlepom prodavača, birokracijskom tromosti i korupcijom države, ona je jednostavno odlučila predati se. Konačni preokret u priči doduše dovodi ponešto svjetlosti u ovu priču, no u svakom slučaju ovaj film ne možemo preporučiti ljudima koji vole vedrije filmove. S druge strane, ako vas tematika i depresivna atmosfera ne smetaju, možda uspijete pronaći veoma vrijednu poruku, koja je doduše prilično dobro zakopana.