Richard the Stork (2017)
02.03.2017.
20.07.2017.
Sinopsis
Napušten nakon što se rodio i odgojen od strane porodice roda, maleni vrabac Richard vjeruje da je on jedan od njih. No, kada dođe vrijeme za selidbu u Afriku, njegova obitelj roda biva prisiljena reći mu istinu i otkriti njegov pravi identitet, što znači da će Richard morati ostati sam u šumi, pošto nije ptica selica i ne bi mogao preživjeti daleko putovanje. Odlučan da dokaže kako je on ipak roda, Richard kreće na put prema jugu sam za sebe, uz pomoć svoje prijateljice Olge, ekscentrične sove koja ima izmišljenog prijatelja, te Kiki, narcisistične i raspjevane papige. No, može li Richard uistinu ostvariti svoj cilj, ili će se ipak morati naučiti pomiriti sa činjenicom da je samo obični vrabac?
Trailer
Recenzija
Teško je poreći Pixarovu kvalitetu animiranih filmova. Niti gledatelji diljem svijeta, niti kritičari ne usude se u pitanje dovoditi ovaj odlični Disneyjev studio koji je postavio standarde kvalitete za animirane filmove diljem svijeta. Stoga ne čudi da se mnogi europski studiji trude emulirati njihov uspjeh i postati slavni poput njih. Ovaj animirani film, koji je produciran u Luksemburgu, Belgiji, Njemačkoj i Norveškoj, jedan je takav, te uvelike podsjeća na Pixarov superhit “Finding Nemo”. Redatelj Toby Genkels i scenarist Reza Memaris donose nam priču o malenom vrapcu i njegovoj obitelji roda, koje su odletjele na jug.
Vrabac Richard izgubio je svoje roditelje prije nego što se izlegao, te ga je nakon rođenja pronašla jedna roda koja ga je odgojila. Stoga ne čudi da se Richard cijeli svoj život smatra rodom koja samo ima drugačiju boju perja. No, kada dođe trenutak da se rode odsele na jug, u Afriku, maleni Richard mora se pomiriti sa istiniom – on naprosto ne može podnijeti tako dugačak let, te mora ostati u šumi. No, Richard ne želi prihvatiti istinu, te odluči pošto-poto doći u Afriku, što znači da ga čeka velika avantura puna novih prijateljstava i dogodovština.
Kreatori prilično neuspješnog animiranog filma “Ooops! The Ark is gone…” ovoga puta napravili su mnogo bolji posao. Istina, i dalje pretjeruju u nekim scenama, dok se u drugima pak jasno vidi nedostatak novaca (neke scene toliko su mutne da se doimaju kao da su još uvijek u fazi planiranja). No, ove kritike i nisu toliko bitne za doživljaj samog filma – on svejedno ima veoma pozitivnu prezentaciju, sa mnogo radosnih trenutaka i simpatičnih likova s kojima ćete se bez problema moći poistovjetiti.
Osjećajan, iako ne uvijek i suptilan, ovaj film jasno šalje svoju poruku o prihvaćanju različitih kultura, nacija i vjera. Richardova upoznavanja sa uvijek drugačijim, no istovremeno i sebi sličnim likovima, su ono što će uistinu odjeknuti kod publike, kako mlade, tako i one starije. Likovi su odlično napravljeni, sa raznim detaljima koji ističu njihove temperamente i porijeklo, a najbolje scene filma su one u kojima ovo društvo “odrpanaca” prkosi snobovskim rodama i uspjeva postići svoj cilj, pružajući poruku o tome kako je tolerancija i raznovrst uistinu bitna u svijetu. Iako ga definitivno ne bismo nazvali novim remek-djelom u stilu Pixara, ovaj film defintivno će moći zabaviti i djecu i odrasle, a usput šalje i jednu uistinu inspirativnu poruku koja je uistinu prigodna za današnju geo-političku situaciju u svijetu.
