Road to Perdition (2002)

„Road to Perdition“ je film u kojem se svi elementi spajaju toliko organski da ne možete zamisliti kako bi uspio bez ijednog svojg dijela. Nazvati ga tipičnim Tom Hanks filmom ne bi bilo pravedno prema redatelju, scenaristu, snimateljima i sporednim glumcima. A nazvati ga tipičnim Sam Mendes filmom, u čast redatelju, ne bi bilo fer prima svima drugima. Ovaj film mogao se osloniti na bilo koji svoj adut i dopustiti manje talentiranim ljudima da odrade svoj dio posla, no umjesto toga on se trudio, i postigao, izvrsnost u skoro svakom svojem dijelu, te je zasigurno jedan od najboljih filmova godine.

Netko u filmu kaže: „Sinovi su rođeni kako bi stvarali probleme svojim očevima“, a ovaj film je upravo priča o odnosu oca i sina. Ono što Michael Sullivan želi više od bilo čega na svijetu jest da njegov sin ne krene njegovim stopama. A ono što želi njegov sin je odobravanje svog oca. Ovo je tek drugi Mendesov film, nakon „American Beauty“, no već plijeni pažnju. Njegov rad je gladak i pažljiv, te obožava suptilnost.

Ovoga puta redatelj je mudro odlučio ponovno surađivatii sa nekim ljudima iz „American Beauty“ – Thomasom Newmanom, koji je skladao sablasnu irsku glazbu, i Conradom L. Hallom, čija je kinematografija naprost remek-djelo. Sve je savršeno kadrirano i odlično fotografirano, a kao što je slučaj i sa mnogim drugim odličnim filmovima, i ovoga je podjednako užitak gledati i slušati.

Toma Hanksa već smo navikli gledati kako daje briljantne nastupe, stoga niti ovoga puta nismo iznenađeni. On svojim očima može odglumiti više nego što većina glumaca može cijelim svojim tijelom. Os sporednih glumaca istaknuli bismo Judea Lawa i Stanleya Tuccija, te posebice mladog Tylera Hoechlina koji je imao veoma težak zadatak i odradio ga je fenomenalno. U konačnici, ovaj film je pravi primjer izvrnosti, te dokazuje da iz mnogo truda, rada i pažnje proizlaze uistinu impresivna djela.