Rush Hour (1998)

Kada je Jackie Chan odlučio prijeći iz Hong Konga u Hollywood, mnogi puristi su se pobojali. A kada su saznali da će glumiti u policijskoj komediji, mnogi su mislili da će biti samo nepotrebni partner Chrisu Tuckeru, te da će sami film biti preamerikaniziran.

No, ovaj film dokazao je potpuno suprotno. Iako smo već vidjeli mnogo sličnih filmova, poput „48 hours“ ili „Lethal Weapon“ serijala, a i sami glavni glumci već su glumili slične uloge – Jackie Chan u „The Protector“, a Chris Tucker u „Money Talks“ – tamo nažalost nisu imali dobre partnere. No, ovoga puta njih dvojica su zajedno, i imaju odličnu međusobnu kemiju – očito je da se veoma dobro zabavljaju, a to je upravo ono što film čini zabavnim i samim gledateljima.

Oni koji očekuju Chanove poznate vratolomije, biti će malo razočarani. Ovoga puta on nosi Armani odijelo, te ne demonstrira baš mnogo svojih kung-fu vještina, u usporedbi sa svojim hongkongškim filmovima gdje su scene njegovog ludiranja znale trajati i po 20-ak minuta. Ipak, Chan je u ovom filmu veoma simpatičan lik, ima pregršt smiješnih scena, a kada se treba boriti, on je standardno odličan. Ipak, prava zvijezda filma je Chris Tucker. Da nije imao njegov visokoenergiičan nastup, ovaj film bio bi prilično osrednje kvalitete. No, Tucker je prava bomba smijeha – pravi novi Eddie Murphy. Od sporednih glumaca valja istaknuti odličnu Juliu Hsu koja je jedna od najboljih otetih djevojčica ikad viđenih na filmu.

Akcijske scene u filmu su dobre, no nisu nikakva remek-djela, iako su scene tučnjave uistinu kvalitetno koreografirane i izvedene. Sve u svemu, za tipičnog gledatelja koji želi pogledati jedan dobar, ali i smiješan akcijski film, „Rush Hour“ je odličan izbor. Film je veoma gledljiv, te su napravljena i njegova dva nastavka, koja iako možda nisu toliko dobra kao ovaj, pokazuju da Jackie Chan i Chris Tucker, kada su zajedno, mogu privući jako veliki interes publike.