Sivi Kamion Crvene Boje (2004)

Ovo je crna komedija smještena u godinu 1991, kada se Jugoslavija počela raspadati. Kao anti-ratni film koji spaja dvoje ljudi u svijetu koji je potpuno poludio, ovaj film veoma dobro dočarava ludost građanskog rata, u kojem nikada ne znaš tko je na tvojoj strani.

Redatelj i pisac ovog filma očito je bio pod velikim utjecajem Emira Kušturice kada je radio ovaj film. Kao i u mnogim Kušturičinim filmovima, i ovaj posjeduje gorko-slatki humor koji pogoni priču filma i čini ga veoma ugodnim za gledanje. Očito je da su se glavni likovi jako mnogo pripremali i potrudili što bolje izvesti svoje nastupe, stoga je slovenska glumica Aleksandra Balmazović potpuno uvjerljiva kao Beorgadska djevojka, a Srđan Todorović kao religiozni bosanski Srb.

Srđan Koljević također dodaje dozu ironije, te u mnogim scenama kritizira civilizaciju i općeprihavćeno mišljenje da nam je ona donijela bolje stvari. Također, poput Kušturice, on koristi nadrealizam kako bi pričao svoju priču, no nažalost ponekad ju koristi umjesto karakterizacije, posebice za Aleksandrin lik koji se zaljubi u Ratka na temelju gotovo ničega. Ratkov idealizam mnogo je realniji, a stoga i njegova ljubav prema Aleksandri mnogo uvjerljivija.

Iako već postoji mnogo sličnih filmova ovome u srpskoj kinematografiji, ovaj je svejedno veoma osvježavajuć u smislu da je malo optimističniji od ostalih – prava ljubav može se roditi u groznim situacijama, te ona može slomiti sve druge okove, uključujući nacionalnost i religioznost, ukoliko su ljudi dovoljno ustrajni. U svakom slučaju ovo je veoma uspješni debi redatelja Srđana Koljevića, sa odličnim glumcima i pričom koja će vas zabaviti, a ujedno i ponuditi nešto dublje, ako ju dobro poslušate.