Sleepless (2017)

“Sleepless” smrdi na lošu stvar – generički naziv filma, datum emitiranja sredinom siječnja, bez pretpremijera. No, nije da Hollyood u današnje vrijeme baš ima viška gledljivih B-filmova. Gotovo doslovan remake relativno simpatičnog francuskog trilera “Sleepless Night”, ovaj film mijenja mjesto radnje iz noćnog kluba u Pariškom predgrađu u kasino u Las Vegasu, te pojačava dozu sadizma originala, no osim tih izmjena veoma dobro se drži napete, potencijalno nihilistične priče koju je original imao.

Naizgled prljavi policajac, Vincent Downs (Jamie Foxx) zamjeri se krivim ljudima, koji otmu njegovog sina tinejdžera i drže ga kao taoca dok im se ne vrati njihova nestala pošiljka kokaina, koju su trebali dostaviti svojim klijenatima. Situacija je dovoljno napeta, kada na scenu stupa unutarnja istražiteljica Bryant (Michelle Monaghan), koja želi Vincenta uhvatiti kako igra protiv pravila. Film cijelo vrijeme postavlja pitanje je li Vincent uistinu loš ili je jednostavno ušao preduboko u igru sa opakim likovima, a odgovor na to pitanje nikada nećemo dobiti, iako će vam se na trenutke činiti kao da si je film to objasnio, ali nije.

Švedsko-njemački redatelj Baran Bo Odar uspio je u svoj tim dobiti odličnog kinematografa Mihaia Malaimarea Jr-a (“The Master”), koji je čini se doveden kako bi film snimao netko koga je uistinu briga za konačnu kvalitetu. Njegov rad veoma je dobro isklesan i detaljan, a to se vidi i u konačnom proizvodu koji je zbog njega mnogo bolji nego što bi to inače bio sa nekim drugim umjesto njega. Sama priča puna je cinicizma i pesimizma, no ono što ju može pogoniti jest jedna centralna figura – opaki lik sa velikim revolerom. Nažalost, Jamie Foxx to jednostavno nije – njegov Vincent je sasvim običan alat za priču, koji nije dovoljno hladan niti dovoljna propalica kako bi zaslužio etiketu antiheroja. Odar – koji je nekoć bio asistent Marenu Adeu, također ne uspijeva dobro pratiti detalje u samoj priči, kao niti vrijeme radnje i Vincentove ozljede.

Ipak, čak i ovi nedostaci (od kojih su mnogi prisutni i u originalu) jednostavno čine posebnu draž koju ovaj film posjeduje i održavaju njegov tempo svježim, a atmosferu mračnom. Da, možda radnja i nije neko remek djelo u stilu Donalda Westlakea, ali film na kraju krajeva veoma dobro ispunjava svoj početni cilj – konstantno, besmisleno nasilje i kretnju, koju na ekran donosi velika skupina glumaca koji samo žele preživjeti do iduće scene. Ako ste jedan od onih gledatelja koji ne voli B-filmove, ovdje nemate što tražiti. No, ako nemate ništa protiv nešto slabije produkcije, ovaj film mogao bi vam biti pravo iznenađenje, naravno ako vas ne smeta ogromna količina nasilja i krvi.