Spider-Man: Homecoming (2017)

Treći glumac koji glumi poznatog superjunaka Spider-Mana u posljednjih 15 godina, 21-godišnji britanac Tom Holland vraća se u svojoj prvoj samostalnoj avanturi nakon što smo ga prošle godine po prvi puta vidjeli u “Captain America: Civil War”, gdje je ostavio veoma dobar prvi utisak. Naravno, prva scena u ovom filmu ona je u kojoj Adrian Toomes (Michael Keaton) proučava crtež jednog klinca na kojem su prikazani Iron Man i ostatak ekipe iz Avengersa, a bogami i redatelj Jon Watts (“Cop Car”) nam niti u jednom trenutku ne dopušta da zaboravimo kako je ovdje riječ o samo jednom sićušnom dijelu mnogo većeg univerzuma studija Marvel.

Smješten dva mjeseca nakon događaja iz “Civl Wara”, u ovom filmu Spider-Manov srednješkolski alter-ego Peter Parker polako počinje izlaziti na kraj sa svojim novonađenim super-moćima. No, pošto je Iron Man / Tony Stark (Robert Downey Jr.) suviše zauzet kako bi ga dobro obučio i bio mu pravi mentor, njemu ne preostaje ništa drugo nego da sam krene u potragu za kriminalom kojeg bi mogao zaustaviti. To mu i ide veoma dobro, sve dok ne otkrije da netko prodaje oružje na crnom tržištu – i to ne bilo kakvo oružje, nego ono vanzemaljsko, koje je ostalo na ovom planetu iz prošlih misija Avengersa.

Iza trgovine oružjem krije se Adrian Toomes, poznatiji kao The Vulture. Nekoć davno glumio je Batmana, zatim nedavno Birdmana, a sada još jednog lika povezanog za letenjem – u svakom slučaju, Keaton je i više nego dobar odabir za glavnog negativca ovog filma – on je pun opasnosti, no nikada ne ide do maksimuma. No, pošto je ovo jedan od rijetkih Marvelovih filmova u kojem imamo glumce tinejdžere, većina dobrih stvari u ovom filmu proizlazi iz Peterovih scena u školi, dok se priprema za maturalnu večeru, pokušava izreći svoje osjećaje prema Liz (Laura Harrier), te iz njegovog prijateljstva sa glasnim Nedom (Jacob Batalon).

Film definitivno ima nekoliko odličnih akcijskih scena – npr. onu u kojoj Peter spašava svoje prijatelje sa vrha Washington Monumenta, ili one konačnog okršaja na Staten Islandu – no, to mu ipak nije toliki prioritet kao u drugim Marvelovim filmovima. On se više oslanja na humor i luckaste likove, a u sveukupnom pogledu svakako je barem jednako dobar kao i trilogija Sama Raimija, a svakako mnogo bolja od pokušaja Marca Webba. Unatoč činjenici da mu mišljenje publike nije išlo u korist kada se počelo pričati o njemu, ovaj film pokazao je da može udahnuti novu svježinu u Spider-Mana, te će zasigurno biti veliki uspjeh.