Suburbicon (2017)

Suburbicon je jedan od onih filmova koji vas svom silom želi nasmijati, no to mu uspijeva tek tu i tamo. Ono što se zapravo krije iza kulise predivnog i mirnog američkog gradića iz 1950-ih je nešto prilično zlokobno što bi vas moglo nasmijati na veoma simpatičan način. No, isto tako, Suburbicon je vjerojatno jedna od najnespretnije napisanih socijalnih komedija koju smo ikad imali prilike gledati od strane braće Coen, koji su inače prilično nepogrešivi sa svojim scenarijima.

Prvo imamo priču o “bijeloj” Americi. Gardner Lodge (Matt Damon) i njegova obitelj žive pored prve crnačke obitelji koja se doselila u Suburbicon. Godina je 1959. i naravno da nitko u svom mirnom gradiću ne želi pripadnike druge rase te stanovnici jednostavno ne mogu vjerovati da se jedna obitelj upravo to usudila napraviti. Ta obitelj, koju jedva da upoznajemo tokom filma, trudi se svom snagom ignorirati otvoreno netrpeljiv tretman kojeg dobivaju u svom novom gradu. No, upravo to kako se oni nose sa time mogao je biti mnogo bolji film od onoga što smo na kraju dobili.

Ono što dobivamo, jest druga priča – Lodge i njegova obitelj za razliku od ostalih nisu rasisti. Umjesto toga, oni se oporavljaju od pljačke svoje kuće koja je završila ubojstvo Gardnerove žene Rose (Juliane Moore). Dvojica ljudi koji su odgovorni za ovo zlodjelo su pomalo čudni te se stvari ne doimaju onakvima kakvima se čine na prvi pogled. Stvari postaju još napetije kada Rosina sestra dođe u stan kako bi se brinula za Gardnerovog sina Nickyja (Noah Jupe). A tu imamo i još jednog lika koji je prilično čudan, istražitelja kojeg odlično glumi Oscar Isaac.

Najveći prigovor na ovaj film je njegova podijeljena ličnost. On se istovremeno trudi biti socijalni komentar o segregaciji i predgrađima te pokušava prezentirati potpuno nepovezan misterij o ubojstvu. Drugim riječima, previše toga nabacano je u ovaj 105-minutni film kako bi bio kvalitetan. Redatelj i scenarist George Clooney potrudio se koliko je mogao da izbjegne rupe u priči, no naprosto nije uspio. Ipak, odlična glumačka ekipa i uvrnuti likovi ono su što naposlijetku izvlači ovaj film i daje mu određenu dozu šarma. Stoga, ako se odlučite pogledati ovaj film, stavite mozak na pašu i uživajte u njegovoj čudnovatosti.