Sve najbolje (2016)

Snježana Tribuson, u svojoj 60. godini života, upravo je snimila i svoj najbolji film do sada – “Sve Najbolje” – koji u sebi sadrži kolače, operu i žohare. Ovim podhvatom Snježana je uspjela pokazati svima koju su ju osporavali kao redateljicu bezveznih serija i staromodnih filmova. Film je uistinu dobar – on je jedna simpatična božićna priča koja će u vama od prvog do posljednjeg trenutka izazivati želju za smješkom na licu, zahvaljujući svojim junacima. Iako počinje poput nekakvog krimića, od početka filma nalazimo se na strani glavne, simpatične junakinje Verice, koja živi u velikom stanu u centru Zagreba i radi u slastičarni.

Ova pretila junakinja koja i njena nesreća u ljubavi glavni su motivi filma, kao što je to bio i slučaj u flimu “Tri muškarca Melite Žganjer”, a očito je da redateljica ima neku posebnu sklonost prema takvim likovima i situacijama. Istovremeno, film prati i priču o uspješnoj oprenoj pjevačici Brankici, koju ostavlja lik nakon tri godine veze, a ona odlazi kod oca gdje se odmara nakon napornih opernih sezona u Berlinu. Stoga, Verica i Brankica zapravo su podjednako usamljene žene, te iako imaju realiziranu karijeru, nemaju muškarce u svom životu koji bi im pružili oslonac.

Redateljica veoma dobro isprepliće sudbine ovih dviju žena, te cijelo vrijeme kroz film očekujete veliko finale, kakve imaju hollywoodske romantične komedije, u kojima glavni likovi prilično mnogo pate kroz većinu filma, no naposlijetku uspješno pronađu ono za čime su cijelo vrijeme žudili. Ovim veoma simpatičnim, nepretencioznim scenarijem Tribusonka je dokazala kako može napraviti mnogo bolji film od svojih mnogo razvikanijih kolega, koji, iako su na veoma dobrom glasu u industriji, nisu sposobni sami napisati toliko kvalitetnu skriptu.

Što se tiče glumaca, svakako valja istaknuti Gorana Navojeca, koji je u ulozi Ljube napravio jedan od svojih najboljih nastupa do sada, te je jasno pokazao kako mu još nije prestala sjati njegova zvijezda. Ostatak glumačke ekipe također je solidno odradio svoj posao, osim možda Krešimira Mikića koji se doimao prilično ravnodušno. Od kritika bismo izdvojili samo jednu veću – a to je da je trailer za ovaj film mnogo zabavniji od samog filma, koji pati od sporosti radnje. Snježana Tribuson naprosto je takav tip redateljice, koji sve obavlja polako, a to se jasno i reflektira u ovom filmu, stoga će neki malo nestrpljiviji gledatelji možda sa tom činjenicom imati problema. No, u svakom slučaju, ako želite pogledati barem jedan hrvatski film ove zime, neka to bude ovaj.