Svinjari (2016)

Upalite vaše televizore, okrenite ih na bilo koji kanal, pogledajte malo vijesti, neki talk show, zatim neki reality program i live folk nastup, i dobit ćete sadržaj novog dugometražnog filma mladog redatelja Ivana Livakovića. U njegovom filmu “Svinjari”, glavni junaci su već svima poznati likovi iz naše medijske svakodnevice. Otac je bogati poduzetnik, majka je alkoholičarka koja više od svega na svijetu želi biti vječno mlada, a sin je žešći drogeraš. Uz ove glavne likove, tu su naravno i teroristi, domaće životinje, korumpirani doktori i policajci, te razni drugi.

Glavna priča započinje izborom za fiktivni reality show “Prva ljubavnica Hrvatske”, u kojem sudjeluju svi gore nabrojani likovi. Ono što je glavni fokus filma su njihovi međusobni sukobi, prijevare i druge, neke realne, a neke apsolutno nadrealne interakcije. Što se tiče glume, ona je izuzetno prenaglašena, što možda i nije samo do glumaca, pošto veliku ulogu u tome igraju i redatelj, ali i scenarij – ako je skripta loša, teško će ju poboljšati i najbolji glumac na svijetu. Redatelj se također služi prilično amaterskim pokretima kamere i specijalnim efektima, te čudnim tempiranjem šala. Iako se možda trudi šale izvesti u stilu Johna Watersa, on jednostavno nema tu dozu šarmantnosti, inteligentnog humora i višeslojnosti pripovijedanja koja karakterizira ovog velikana “trash” estetike.

Vjerojatno najveći problem filma jest nemogućnost ironijskog distanciranja. Kada glumci izvode prepjeve svima poznatih folk pjesama, njihov nastup u biti se ni po čemu ne razlikuje od prave stvari. Isto tako, likovi i radnja ne donose nam ništa što već ne možemo vidjeti u stvarnosti. Jednostavno nedostaje ona čarolija koju posjeduju pravi satiričari, a koju je teško opisati riječima ili od nje izvesti neku određenu formulu. Također, dosta dijaloga čini se kao da je napisan tek toliko da ga ima, te služi samo kako bi nas odveo do iduće “šokantne” scene.

U konačnici, glavna boljka ovog filma jest činjenica da, kao i kod svake satire, djelu prijeti opasnost da i samo postane ono što pokušava satiriziati. Ovaj film nažalost je upao u tu zamku, vjerojatno zbog nedovoljne promišljenosti i iskustva. Umjesto da pošteno ismije turbo folk, medijske manipulacije, površnost društva i banalnost, on postaje upravo ono što i sam kritizira. Ipak, moramo mu aplaudirati za veoma vrijedan pokušaj, te se nadamo da ćemo ubuduće imati prilike vidjeti napredak ovog mladog autora i vidjeti što nam uistinu može ponuditi.