Swiss Army Man (2016)

Možda ste već čuli da je „Swiss Army Man“ onaj film u kojem Paul Dano, kao na jet-skiju, jaši na truplu Daniela Radcliffea pogonjenom njegovim prdcima. Ono što je uistinu nevjerojatno jest da se ta scena zbiva već u prvih pet minuta ovog filma, a ipak sami film – nadrealna, filozofksa komedija o tome što zapravo znači biti živ – sadrži još mnogo toga što će vas iznenaditi i obradovati tokom njegovog trajanja.

Napisan i režiran od strane dva Daniela, Dana Kwana i Daniela Scheinarta, ovaj film priča je o Hanku (Paul Dano), koji se nađe sam na napuštenom otoku, spreman odustati od života i oduzeti si ga, kada odjednom ugleda truplo na plaži (Daniel Radcliffe). Kako je Hank dospio na ovaj otok, te gdje se otok nalazi u odnosu na bilo što drugo na svijetu, primjeri su praktičnih pitanja kojima se ovaj film jednostavno ne želi baviti, niti ima imalo želje odgovoriti nam na njih. Stoga, prva stvar koju morate imati na umu ako želite uživati u ovom filmu, jest da takva pitanja uopće ne postavljate, već se jednostavno opustite i pogledate što vam sve ovaj film može pružiti.

Nazvavši truplo Manny, Hank počinje pričati s njim, a taj čin odjednom povrati život u truplo, te i ono počne pričati sa Hankom. Manny nema nikakva sjećanja na svoj život, a isto tako više ne razumije niti općeniti pojam života. On je poput nekog vanzemaljskog bića koje je potpuno neupoznato sa kulturom Zemljana, što dovodi do toga da mu Hank mora objašnjavati sve te stvari, a to pak samog Hanka prisili da dobro promisli o nekim fundamentalnim pitanjima kao i o samom smislu života. Mannyjevo truplo je multi-funkcionalno – ono nije samo plinom pogonjeni jet ski, već i svašta drugo – stoga ga Hank odluči iskoristiti kako bi se nekako vratio natrag u civilizaciju.

Mješavina veoma visokoklasnih filozofskih egzistencijalnih pitanja, niskoklasnog tjelesnog humora i elemenata indie komedija sama po sebi je ogromno čudo – ovaj film je nevjerojatno osvježavajuća originalna ideja koja je gotovo sama po sebi mogla opstati. Kada na to još dodamo i priču, koja je veoma srdačna, inteligentna i zabavna, te odlične multi-dimenzionalne nastupe Paula Dana i Daniela Radcliffea, ovaj film postaje nešto gotovo perfektno, što u današnjem svijetu filmova teško viđamo. Ipak, iako je veoma zabavan i inventivan, film nikada ne uspije prerasti u nešto što će odzvanjati. Možda ćete se osjećati iznenađeno, šokirano ili zabavljeno, ali nikada se u njega nećete zaljubiti. Razlog je vjerojatno u tome što je film ipak malo previše apsurdan, stoga se nije moguće zbližiti sa njime. Ipak, ovo je svejedno nešto najzanimljivije i najoriginalnije što smo vidjeli u posljednjih nekoliko godina.