The Bye Bye Man (2017)

Ako vam se premisa ovog filma čini poznatom, to je upravo zato što ste već sigurno vidjeli ovakvu vrstu filma i vaš mozak dobro funkcionira, čuvajući u sebi sjećanja. Čestitamo vam na tome! Vi ste jedni od onih ljudi koji su mnogo napredniji od kreatora koji se kriju iza ovog filma, a koji su potpuno neopravdano smatrali da rade nešto unikatno i originalno. Ako su pak uistinu htjeli napraviti još jedan u nizu formulaičnih i potpuno bezveznih filmova, onda čestitamo i njima, jer u tome su stvarno uspjeli.

Smještena u gradu Madisonu, u državi Wisconsin, radnja ovog filma prati studenta Eliota (Douglas Smith) i njegovu prilično dosadnu djevojku Sashu (Cressida Bonas), koji se zajedno usele u jednu staru kuću, skupa sa Elliotovim također dosadnim najboljim prijateljem Johnom (Lucien Laviscount), koji će im pomoći platiti najamninu (koja očito mora da je nekoliko tisuća dolara mjesečno, jer je ogromna poput kuće nekog bratinstva). Sashina glavna karakteristika jest ta da je zgodna – a film nas često na to podsjeća – dok su Elliot i John definiriani po… apsolutno ničemu.

I pogodite što se dalje dešava? U podrumu kuće postoji nešto sablasno! Netko je napisao sablasne rečenice po jednom stolu u njemu, upozoravajući ljude koji vide natpis da ne smiju pomisliti niti izgovoriti nečije ime. A to ime jest ime dežurne babaroge ovog filma, zlokobnog demona koji, ako na njega pomislite ili izgovorite išta vezano uz njega na glas, polako dolazi u vaš život i od vas napravi ubojice, na neki način. A ta famozna fraza koju ne smijete izgovoriti, i na koju ne smijete nipošto pomisliti jest “The Bye Bye Man”. Uistinu, tako sablasno ime nismo čuli još od “Babadooka”.

Ubrzo, Elliot, Sasha i John, nakon što neizbježno počnu pričati o “Bye Bye Manu”, svi dobiju halucinacije koje u njima pobuđuju ljubomoru, bijes ili gađenje, ili pak nasumično zalutaju u svojim mislima i izgube koji sat života. Što se tiče vizija koje likovi imaju, o stvarima koje nitko drugi ne vidi, one bi možda i bile strašne da su te stvari koje oni vide strašne, no ako nisu, onda niti cjelokupne vizije nisu nimalo strašne. A redateljica Stacy Title većinom se oslanjala na upravo te vizije, dok je drugi oslonac sami Bye Bye Man, koji je zapravo samo kompjuterski divlji pas koji se tu i tamo pojavi u filmu, a koji također nije nimalo strašan.

Uz sve ovo, film sadrži i tipičnu osobu koja može komunicirati s mrtvima (Jenna Kanell), istraživanje u kojem našim likovima pomaže dobroćudni i veoma dobro obrazovani knjižničar (Cleo King), te posjetu staroj ženi koja se sjeća mračnih događaja iz prošlosti (Faye Dunaway). Ako to nije savršeni recept za generički, dosadni, nimalo strašni horor film, onda ne znamo što je. U svakom slučaju, ako imate manje od 15 godina i volite gledati horor filmove sa svojim društvom, slobodno izvolite, ali za sve one starije i ozbiljnije, ovaj film nije nešto što bismo im preporučili.