The Curious Case of Benjamin Button (2008)

Tema smrti toliko često se spominje u umjetnosti da je teško pronaći nešto novo što bi se moglo o njoj reći. Ovaj film, u kojem se radi o životu i smrti, također nije otkrio ništa novo vezano uz tu temu, no ipak pruža određenu dozu originalnosti u tipičnoj priči „od kolijevke do groba.“ Također, priča je veoma elokventna i grandiozna, te priča o ljubavi i melankoliji, koja kao da je izašla iz zlatnog doba Hollywooda.

Redatelj je David Fincher, odprije poznat po filmovima „Seven“ i „Fight Club“. Scenarij, inspiriran pričom F. Scotta Fitzgeralda adaptiran je u filmsku verziju od strane Erica Rotha („Forrest Guimp“). Film veoma uspješno kombinira Fincherovu ljubav prema tehnologiji (ovakav film ne bi bilo moguće snimiti deset godina ranije), sa dosad neviđenim suosjećanjem i čežnjom. Iako je vrlo lako mogao ispasti ružna priča o običnom friku koji stari unazad, ovo je ipak predivno žalostan i vrlo sentimentalan film.

Pitt i Blanchett su naravno izvrsni – Brad godinama nije imao lošu ulogu, a Blanchette gotovo nikada. Pitt mora glumiti gotovo sve svoje prošle uloge – od mladog šarmantnog srcedrapca, do ponosnog i mudrog starca, dok istovremeno Benjaminu uspijeva dati dozu nježnosti i krhkosti. Blanchett je naravno graciozna i veličanstvena u svemu što radi.

Film je zaista veoma dug sa svojih preko 150 minuta trajanja, te vjerojatno nije bilo potrebno da baš toliko traje. No, pravo iznenađenje je koliko nam je zapravo stalo do likova, unatoč njihovim specifičnim okolnostima. Benjaminov stav prema životu je veoma inspirativan – sudbina mu je uručila veoma neobične, te pomalo okrutne karte, no ipak i dalje je na njemu da odigra najbolju igru koju može i pobjedi sudbinu.