The Death of Stalin (2017)

Tko god je imao priliku pogledati filmove “The Thick of It”, “The Loop” ili seriju “Veep”, dobro zna da scenarist i redatelj Armando Iannucci itekako zna kako napraviti odličnu političku satiru. Stoga nimalo ne čudi da su gledatelji nestrpljivo očekivali njegovu adaptaciju francuskog romana “La Mort de Staline”, autora Fabiena Nuryja, koji je na fenomenalan način opisao stanje u Sovjetskom savezu nakon Staljinove smrti. Kada je Staljin preminuo 1953. godine, on je za sobom ostavio veliki vakuum na samom vrhu vlade. Ovaj film opisuje borbu za “prijestolje” koja je uslijedila nakon toga, a u koju su bili uključeni mnogi moćni političari.

Film ima veliku i talentiranu glumačku ekipu koja glumi razne stvarne likove, no većinu njih Iannucci prikazuje kao brbljajuće idiote ili tiranine koji su očajni da se dokopaju moći. Njihove međusobne interakcije pravo su srce ovog filma, te sama njegova poanta, a definitivno i dio u kojem ćete najviše uživati. Ako postoji neka kritika koju bismo mogli uputiti glumačkoj postavi, onda bismo vjerojatno primjetili da film jednostavno ima previše talentiranih glumaca koji nažalost ne uspijevaju dobiti svoje zasluženo vrijeme pred kamerom. Kao rezultat toga, mnogi sporedni likovi zapostavljeni su, te ne uspijevaju pružiti utisak kakav znamo da bi mogli, da su samo imali više vremena.

Glavni akteri filma su Jeffrey Tambor i Steve Buscemi koji glume Georgyja Malenkova i Nikitu Krushcheva, imena koja su poznata svima onima koji se barem malo razumiju u rusku povijest. Tambor je Malenkova odglumio kao čovjeka koji očajnički želi ispasti staložen i odgovoran, no zapravo uopće ne pokazuje takve karakteristike, te je većinu vremena samo rob Lavrentiju Beriji. Osim ove dvojice, tu je i Michael Palin u ulozi Vyacheslava Molotova, koji je proveo toliko vremena uz Staljina da se sada malo pogubio, a to je i još mnoštvo drugih sporednih glumaca koji svi zaslužuju jedan veliki aplauz.

Iako je film prepun odličnih satiričkih fora, njegov tempo pomalo je spor, a kada napokon dospije do posljednjeg čina, on se doima prilično žurno odrađenim i tonski nejednak sa ostatkom filma. Čini se kao da se film mnogo više zabavlja kada se njegovi glumci svađaju nego kada je vrijeme da nam ispriča priču, što možda i nije neka kritika, no definitivno ostavlja gorak okus u ustima po pitanju narativnih elemenata. Ipak, “The Death of Stalin” definitivno je urnebesno smiješan film koji će biti užitak svim obožavateljima Iannucijevog tona, ali i onima koji naprosto vole dobru političku satiru.