The Foreigner (2017)

Jackie Chan vraća se u formu u ovom vrckavom osvetničkom filmu kojem je glavna tema izgubljena ljubav, osvetnički pohod i Irska Republikanska Vojska. Kao da u današnje vrijeme ne postoji dovoljno negativaca koje je mogao odabrati, scenarist David Marconi (koji je scenarij napisao na temelju romana Stephena Leathera iz 1992. godine) i redatelj Capbell (“Casino Royale”) odlučili su se na priču u kojoj glavni negativci potječu iz terorističkog ogranka IRA-e, koji sebe nazivaju “Autentična IRA”.

Stoga se ovaj film doima kao mutni politički triler i odjek prvog filma o Rambou – Chan je ovdje uistinu kao i Stallone u filmu “First Blood”, glumeći Quana Ngoca Minha, čovjeka koji je preživio Vijentamski rat i sada živi skromnim životom u Londonu kao vlasnik zalogajnice, a koji izgubi jedino što mu je u životu preostalo – svoju kćer – kao kolateralnu žrtvu terorističkog napada gore spomenute terorističke jedinice.

Ova glavna uloga mnogo je više u stilu Johna Wooa – što će reći, mnogo akrobatičnija – nego što smo to navikli vidjeti od Chana u posljednjih nekoliko godina, a oni koji su dugo čekali neki film koji bi ih impresirao jednako onoliko koliko ih je impresionirala “Policijska priča”, bit će iznenađeni činjenicom da ovaj omiljeni glumac iz Hong Konga zna biti itekako mračan i opak. Šteta što ga zapravo imamo priliku vidjeti u samo pola filma, kako pokušava doći do bivšeg IRA-inog člana, a sada “respektabilnog” političara Liama Hennessyja (Pierce Brosnan), te postavlja zamke u stilu Zelenih beretki kamo god stigne.

Chan je, sa svojih 63 godine života, pravi materijal za ovakvu vrstu filma. Quan je oprezan zbog svojih nekadašnjih iskustava u ratu – u početku samo želi da ga svi ostave na miru, no ubrzo se pretvara u ratnika iz sjene koji na umu ima samo jedan cilj – pronaći ljude koji su mu ubili kćer. Ipak, svi dobro znamo da nema tog Chanovog filma koji nije barem malo smiješan – toga naravno ima i ovdje, koliko god se producenti i redatelj trudili ukrotiti njegovu vrckavost.

Hennessy i Quan naposlijetku putuju k istom cilju, pokušavajući razotkriti ove nove IRA teroriste, prije nego film dođe do svojeg vrhunca – utrku protiv vremena koja naprosto zahtijeva brzu akciju, krv i pravo iskupljenje. Chan je u tom dijelu dobio nekoliko krupnih kadrova borbe prsa o prsa, te uistinu moramo reći kako ih je izveo fenomenalno, posebice s obzirom na njegove godine i činjenicu da je do sada barem jednom polomio svaku kost u svom tijelu.

On je i dalje munjevito brz, no ovaj film trudi se ublažiti ovakve sekvence kako bi bio što realističniji, što na kraju dovodi do prilično zanimljivog finalnog proizvoda. Chan u jednom trenutku čak i zaplače, što se uistinu ne viđa svaki dan. U konačnici, iako je “The Foreigner” mogao sadržavati nešto manje Brosnana i nešto više Chana, njegova unikatna kombinacija Jackieja Chana i realizma uistinu je pravi pogodak koji će zadovoljiti sve njegove obožavatelje, ali i sve one koji vole kvalitetne akcijske filmove.