The Hunter’s Prayer (2017)

Nekoliko veterana zaslužnih za mega-hit „Terminator“ odlučilo se ujediniti i napraviti novi akcijski triler koji… nije baš poput sci-fi classica Jamesa Camerona, no svejedno je film kojeg se isplati pogledati. Redatelj „Terminatora 3“, Jonathan Mostow, te zvijezda filma „Terminator: Salvation“, Sam Worthington, s ovim filmom donijeli su solidni, iako nevjerojatno poznati film o ubojici, „The Hunter’s Prayer“. Iako u posljednje vrijeme od Mostowa nismo vidjeli baš mnogo toga (njegov posljednji film bio je „Surrogates“ iz 2009.), Worthington je prilično zauzet u relativno nisko rangiranim filmovima, koji nisu ni blizu toliko popularni kao što je to bio slučaj sa „Avatarom“. No, „The Hunter’s Prayer“ je podsjetnik da, ukoliko je materijal dobar i redatelj zna što radi, Sam itekako zna prirediti odličan glumački nastup.

Što se tiče priče, ona je izuzetno prožvakana – ubojica dobiva zadatak ubiti mladu ženu, no kada ju ugleda u njemu se nešto promjeni i ne može ju ubiti. Umjesto toga, on postaaje njen zaštitnik protiv sila koje je se žele riješiti. Da, to je priča koju smo vidjeli već bezbroj puta, no to ne znači da solidan redatelj ne može od nje napraviti nešto zabavno. Sa svojim ugodnim trajanjem od 90-ak minuta, „The Hunter’s Prayer“ ne trati mnogo vremena. Djevojčini roditelji brzo bivaju ubijeni od strane ubojice, što pokreće lavinu događaja koji dovode do toga da drugi ubojica, Stephen Lucas, pronađe njihovu kćer u Švicarskoj, taman kada se ona nađe pod paljbom u jednom lokalnom noćnom klubu.

Ovaj film u svojoj suštini je podsjetnik od strane Worthingtona i Mostowa da ih ne zaboravimo, jer ovdje stvarno pokazuju svoje najbolje kvalitete. Mostow i dalje zna kako koreografirati odlične i uzbudljive akcijske scene, sa mnoštvom brutalnih borbi oružjima, potjerama u automobilima i tučnjavama diljem zemalja Europe. Worthington i dalje jako dobro zna glumiti ranjivog junaka kada to želi, a u ovom slučaju on je svom liku dodao i teret ovisnika o drogi, što postaje veliki problem kasnije u filmu. Njegovi neprijatelji, koje glume Allen Leech i Amy Landecker u ne baš najboljem izdanju, brzo iskorištavaju njegovu ovisnost protiv njega. Rush, koju smo zadnji puta vidjeli u „Goosebumps“, ovdje pruža odličan nastup, te ne radi senzaciju od Ellinog straha. Ona i Worthington ne dijele mnogo dijaloga, no njihova tjelesna komunikacija uistinu je odlična i stvarno dobro funkcionira.

Scenarij ovog filma veoma je škrt, no efektivan, što nije iznenađenje kada je za njega zadužen Oren Moverman („Love & Mercy“, „The Messenger“), a tempo filma uistnu je dobro napravljen. Njegova najveća mana je činjenica da nije nešto kreativan, odnosno nije nimalo kreativan. No, iako ne radi ništa posebno sa svojim žanrom, on je definitivno dobar za sat i pol nabrijane akcije, pogotovo ukoliko ste obožavatelj tog žanra.