The Lost City of Z (2016)

Novi film Jamesa Graya pravi je anti-periodni film. Slično kao i njegov prošli uradak, “The Immigrant”, i ovaj film fasciniran je svojim miljeom i lukuszno ukrašen periodnim detaljima – no socijalna klima i fizički klaustrofobični prostori sofisticiranog zapadnjačkog društva čine sveukupno mjesto radnje potpuno neprimamljivim. Tek kada dospijemo u Amazonu, koja je netaknuta od strane zapadnjačkih ruku, film se polako počinje opuštati. Tamo čovjek poput istraživača Percyja Fawcetta može naći slobodu i odmaknuti se od uskogrusdnosti koja je vladala Britanijom u ranom 20. stoljeću.

Ovoga puta Hunnam je definitivno pružio jedan od svojih najboljih nastupa, glumeći melankoličnog junaka, koji je otuđen od društva još i prije svojih istraživanja, zbog lošeg glasa svoje obitelji, a posebice nakon što je javno počeo govoriti kako se u Amazoni možda nalazi nešto više od običnih divljaka. Kada se Fawcett prepire sa ostalima u vezi postojanja Z-a u Londonu, Hunnan naprosto vlada cijelom prostorijom. A kada pukovnik, privremeno slijep zbog plina u Sommeu, tiho zaplače kada mu kažu da možda nikada neće moći ponovno posjetiti Amazonu, Hunnam bez problema prenosi sve osjećaje.

Činjenica da je ovaj film veoma dobar i zarazan, rezultat je elegantnosti kojom je snimljen i produciran. Grayjev direktor fotografije u filmu je imao veliku i bitnu ulogu. Geografski, ovaj film prisjeća se dva velika putovanja Wernera Herzoga, no odlična fotografija Dariusa Khondjija prije će vas podsjetiti na luksuznu fotografiju Vilmosa Zsigmonda u “Heaven’s Gateu”. Film je naprosto prepun fenomenalnih pejsaža, te ga je uistinu veliki užitak gledati, od prve pa sve do posljednje minute.

Khondjijeva kinematografija ne samo da komplementira Grayev film, već i produbljuje njegovo značenje, jača privlačnost Fawcettove džungle, koja je beskrajno zelena i misteriozna, dok je dom u Engleskoj dosadan i monoton. Svaki kadar je nostalgičan i maglovit, kao da film cijelo vrijeme žali za izgubljenim vremenom u kojem su avanturisti mogli pronaći pokoji kutak na Zemlji kojeg još nitko nikada nije dotaknuo. Film nije nešto posebno kompliciran, no ipak imate dojam kao da gledate nešto duboko. Poput Fawcetta, i ovaj film osjeća, pati, a poput njegove džungle i on će vas očarati, obrgliti i na vas baciti dugogodišnju čaroliju.