The Minus Man (1999)

Hamptonov Fancherov “The Minus Man” je metodički, sablasni izlet u um serijskog ubojice. A poput filma “Henry: Portrait of a Serial Killer”, i ovaj također želi samo istražiti tu ideju, a ne samo eksploatirati ju. Poanta ovog filma nije odgovoriti na sva pitanja i sve skupa povezati u jedan fino zapakirani paket. Ovo je jednostavno karakterna studija, a ne psihološki profil. No, na temelju činjenica, dalo bi se zaključiti da je Fancherov portret serijskog ubojice uistinu pun pogodak.

Fancherov pristup ipak ima jednu manu – on želi da se gledateljima dopadne Vann. To je jasno iz načina na koji priča priču. I uistinu, što se više povežemo sa tim likom, to dolazimo u stanje većeg konflikta. No, Fancherov hladni, klinički stil režiranja pomalo ometa njegov cilj. Svaka akcija koju Vann napravi prikazana je sa hladnim odsupanjem koje dovodi u kontrast ukupnu priču i povjerenje koje ona želi unijeti u gledatelje. Kao rezultat toga, gledateljima je u samom startu teško povezati se sa likom.

Iako film prezenzira Vanna sa veoma malo strasti, tu i tamo može se pronaći pokoji ljudski prikaz ovog lika. Brian Cox donosi veliku dubinu u ulogu Douga, koji je, na svoj način, jednako poremećen. Doug je veoma melankoličan čovjek čija vanjština uspješno skriva veliki žar za nasiljem. A onda je tu i Jeaneane Garofalo, čija je interpretacija Ferrin veoma dirljiva i uvjerljiva. Ona ima osobito dobar govor tijela i pokrete koji su prikladni za nekoga tko je neiskusan u romantičnim vezama te nesiguran u to kako nastaviti sa vezom koju želi nastaviti.

Jedna stvar koja baš i ne funkcionira dobro jest Fancherova odluka da Vanna konstantno maltretira par policajaca (Dennis Haysbert i Dwight Yoakam). Ove scene, koje bi nam trebale dati dublji pogled u to kako Vann gleda svoje kriminalne činove, ne postižu mnogo toga osim što prekidaju inače veoma glatki tijek filma. “The Minus Man” definitivno nije udoban film, a nedostatak nasilja i krvi samo produbljuje osjećaj nelagode.

Gledajući razvoj Vannove priče, trebali bismo osjetiti gađenje – no umjesto toga, većina gledatelja osjetit će čudnu fascinaciju. Poput “Henryja” i “Clean Shaven”, i ovaj film odvodi nas u strani svijet u kojem nas ostavlja neko vrijeme. Ovaj film možda neće u svakome pobuditi emocije, no zasigurno će svakom gledatelju pružiti mnogo dubokih pitanja koja će sa njime ostati još dugo vremena.