The Mummy (2017)

Stephen Sommersov nevjerojatno uspješan reboot „The Mummy“ je film koji je gotovo pogodio čitavu formulu. On je kao koktel akcije, romantike, horora i avanture koji gotovo postaje savršen spoj žanrova, no nikada ne pogađa direktno u središte mete, čak niti kada je najbolji. Film je veoma nejednak – čini se da je Sommers htio imati akcijski film, dok je studio Universal htio da to bude hororac. Stoga je sve skupa malo neuravnoteženo, iako je film imao veliki potencijal da postane klasik.

Redatelj Sommers posuđuje mnogo elemenata od Stevena Spielberga, pokušavajući kreirati svog vlastitog serijskog junaka Ricka O’Connella u stilu Indiane Jonesa. Brand Fraser je tolerantan u ulozi brzopletog, no ipak junačkog O’Connella koji uglavnom nepromišljeno ulazi u borbe dok njegova ljubav Evelyn (Rachel Weisz) čisti njegov nered i misli umjesto njega. Postoji prostor koji bi mogao dozvoliti O’Connellu da postane odličan i multidimenzionalan akcijski heroj, no jednostavno nije dovoljno dubok.

Iako se Imhotep ne pojavljuje u filmu sve do sredine, to je možda i bolje nego da smo ga vidjeli ranije. Sommers voli tu i tamo pretjerati sa specijalnim efektima, a pošto je Mumija trebala biti glavna atrakcija, predstavljanje tog lika ranije u filmu bi ga učinilo manje spektakularnim. Kompjuterski efekti u filmu su odlični za ono doba, te iako nisu nužni za samu priču, daju mu dodatnu dozu odličnih vizuala, dok istovremeno ne ometaju druge elemente.

„The Mummy“ ispunjava svoje obećanje, nudeći nam prilično strašnu i sablasnu mumiju, koju glumi Arnold Vosloo. Većim dijelom filma, njegovi pohodi, skupa sa drugim elementima, od ovog filma napravili su mračni hororac sa nelagodnom napetosti. To uključuje mumijine sposobnosti usisavanja života i poznate bube koje jedu ljudsko meso. Redatelj Sommers definitivno je bio pun energije i uzbuđenja, no nikako se nije mogao odlučiti kakvu vrstu filma zapravo snima. Unatoč tome, ovaj film ispao je ludo zabavan akcijski horor sa odličnim nastupima i veoma opakim zlikavcem.