The Place Beyond The Pines (2012)

Režiran i dijelom napisan od strane Dereka Cianfrancea, ovaj film ima ogromni raspon koji uključuje dvije generacije dviju obitelji. Možda je mogao biti i mini serija, ili je čak to i trebao biti, kako bi tim kompleksnim odnosima dao dovoljno vremena da se razviju. Redatelj i njegovi pisci Ben Coccio i Darius Marder iskorištavaju atipičnu strukturu pripovijedanja kako bi istaknuli paralele u tri različite priče.

Dok su grijesi otaca preneseni na njihove sinove, vidimo kako se povijest ponavlja, često na načine na koji glavnim likovima nisu jasni. Poruka je ta da naša djela, čak i ako su pravedna, imaju posljedice koje ne možemo predvidjeti niti kontrolirati, te da je ono što jesmo rezultat prirode i odgoja. Gossling, koji je glumio i u Cianfranceovom „Blue Valentine“ i izgleda kao njegov mlađi, zgodniji brat, poazao se kao veoma uspješan glumac za prikazivanje redateljeve istrage dobronamjernog čovjeka koji ima problema, te je lik za kojeg jednostavno nećete moći ne navijati.

Cooper je također veoma dobar u ulozi policajca koji se bori sam sa sobom, a mladići koji glume njihove mlade verzije napravili su najbolje što su mogli s obzirom na malu količinu vremena koja im je dana u flimu. To je ujedno i najveći problem ovog filma – jednostavno nema dovoljno vremena koliko mu treba da za ozbiljno istraži sve moguće paralele i odjeke unutar ovih priča.

Rijetkost je željeti da film od 140 minuta traje duže, no u ovom slučaju to je stvarno istina. Film je ipak zagrizao nešto veći zalogaj nego što je mogao pojesti, no svejedno je veoma duboka, ozbiljna i odrasla drama, koja će zasigurno imati veliki utjecaj na većinu onih koji će ga pogledati.