The Queen of Spain (2016)

Ismijavajući se Hollywoodu, pogotovo njegovom tzv. “zlatnom dobu”, novi film Fernanda Truebe smije se industriji sa jednakim žarom i romanticizmom kojeg je u sebi nosio prošlogodišnji “Hail Ceasar”, te uspješno pronalazi onu tanku granicu između parodije i posvete. Pošto je tema njegovog filma sama industrija, redatelj je imao veliku količinu slobode, koju je iskoristio na sjajne načine, sa estetikama koje su toliko vibrantne da su nas podsjetile na predivni Oskarom-nominirani animirani film “Chico & Rita”.

Blas Fontiveros (Anotnio Resines) smatran je mrtvim, no odjednom se šokantno ponovno pojavi u svijetu filma, kada kroči na set hollywoodskog blockbustera koji se snima u Španjolskoj, a u kojem glumi najpoznatija španjolska glumica Macarana Granada (Penelope Cruz). Film sadrži mnogo farse i nadrealizma, no također je i konstantno prizemljen zahvaljujući tadašnjoj političkoj sceni, te će gledatelji dobiti bitan pogled u odnos između Amerike i Franciscove Španjolske, kojem ovaj film služi kao nekakva vrsta mosta koji će spojiti ove dvije nacije. Na setu imamo i dodatne političke zavrzlame, kada se počne šuškati o tome sa kime se Granada viđa.

Ovaj film nemoguće je strpati u neki specifični žanr – što je naravno veoma dobra stvar – no, ipak mu na trenutke nedostaje ponešto fokusa. Gledatelji će nesumnjivo tražiti neki specifični ulaz koji će im omogućiti da se poistovjete sa ovim likovima i situacijom u kojoj se nalaze, no jednostavno je sve toliko apsurdno, a film se stalno prebacuje sa jednog lika na drugi, te svako malo dobivamo potpuno različitu priču kojoj se trebamo prilagoditi. Iako ovo film na nekoj razini čini veoma kompleksnim, za prosječne gledatelje zasigurno će biti prilično kaotičan. Također, iako se bavi hollywoodskom tematikom, ovaj film ipak ima sve kvalitete španjoslkih filmova, što sa sobom povlači mnogo melodramatskih scena, koje bi mogle biti veoma odbojne gledateljima koji inače nisu fanovi španjolske kinematografije.

Na poslijetku, valja i spomenuti kako ovaj film jednostavno ne može sa visokom kvalitetom izgurati svoje trajanje od dva sata. Satirični filmovi jednostavno su mnogo bolji kada su kraći, što ih ujedno čini i slađima. No, Trueba niti u jednom trenutku ne posustaje u svom distinktnom tonu, a kako i kaže jedan lik u filmu: “Prikazivanje realizma u Španjolskoj je nerealno.” Na toj ideji zapravo je i temeljen cijeli film, a slobodno se može i reći da je u tome sa velikim guštom i uspio. Ipak, ne možemo ga baš olako preporučiti svima, no ljubitelji španjolske kinematografije svakako će u potpunosti uživati u njemu.