The Shape of Water (2017)

Ako dobro razmislite, vjerojatno se nećete moći sjetiti mnogo filmova u kojima se ljudsko biće zaljubi u neljudsko. Imamo tu filmove poput “King Kong”, “Howard the Duck”, te možda “Ljepoticu i zvijer”. No, definitivno nije tema koja je prožvakana. Upravo to čini ovaj film Guillerma del Toroa dodatno čudnijim. On je odlučio uzeti ovu nepopularnu ideju i napraviti totalno lud visoko-producirani film koji će na kraju dovesti do toga da će cijeli svijet zavoljeti ovakvu tematiku.

Naravno, del Toro obožava čudovišta – njegovi filmovi puni su ih. Sa ovim filmom, on je samo doslovno opisao svoju ljubav prema njima, dajući svojem glavnom liku Elisi romantičnog partnera koji je zapravo podmorni čovjek-riba, očito inspiriran filmom “The Creature from the Black Lagoon”. Nismo baš sigurni za koga je točno rađen ovaj film, osim naravno za samog redatelja – on je prepun veoma uvrnutih scena, ponekih čak i perverznih, te je nakrcan grafičkim nasiljem, a sve to dolazi uz već prilično čudan ton filma koji nas podsjeća na rane Spielbergove uratke.

Uistinu, film se doima kao da je netko upario Stevena Spielberga sa Jean-Pierreom Jeunetom i Davidom Cronenbergom. On je prepun dječjih čudesa i bajkovitih tonova, no također ima i veliku potrebu za time da šokira svoje gledatelje na koji god način može. Ovo je i više nego očito samo igra Guillerma del Toroa, koju je odlučio producirati sa što manje ljudi kako bi mogao imati potpunu kontrolu nad svim aspektima filma. Budžet filma bio je prilično skroman, oko 20 milijuna dolara, stoga je del Toro mogao raditi što god hoće, no nismo sigurni da itko drugi želi tako nešto i gledati.

Ipak, diljem svijeta ljudi veoma pozitivno reagiraju na ovaj film, a tu je i mogućnost da osvoji Oscara za najbolji film ove godine. Bez sumnje, del Torova sposobnost režiranja je vrhunska, a Hawkins je pružila nastup koji je veoma ugodan. Michael Shannon potrudio se što bolje odlgumiti tipičnog negativca, a Octavia Spencer progutala je svoj ponos i solidno izvela veoma loše napisanu ulogu Elisine kolegice Zelde. Naravno, tu je i čudovište koje je jako očita metafora za netolerantno društvo današnjice, no to danas imamo u gotovo svakom filmu. U konačnici, ovaj film je, ako ništa drugo, poseban. Hoće li vam se svidjeti ili ne veoma je teško reći, stoga je možda najbolje da mu pristupite otvoreno i pružite šansu.