The Student (2016)

Ruski redatelj Kirill Serebrenikov u svojem prošlom filmu “Betrayal” prikazao nam je romansu između dvoje ljudi koji se spajaju nakon što otkriju za afere svojih partnera. Ovaj film je nešto potpuno drugačije – on govori o tinejdžerskoj krizi. Temeljen na predstavi Mariusa von Mayenburga, ovo nije tipična ljutita priča napucana hormonima, već totalni religiozni raspad.

Prilikom jednog sata plivanja u školi, Veniamin s gađenjem gleda na svoje kolege koji se šepure u bikinijima i kupaćim gaćicama, bacajući na njih razne religiozne citate, dok ga oni ignoriraju. Kako film nastavlja dalje, Veniamin sve više usvaja religiju i počinje mrziti moderni način života. Nitko ne uspijeva pobjeći njegovom gnjevu – njegova majka riskira doživotnost u paklu zato što je otišla na spoj, dok je školski svećenik najveći grešnik jer ima ljubav prema luksuzu. No, osoba koja trpi najveći gnjev jest Veniaminova profesorica Elena (Victoria Isakova), posebice tokom lekcija o seksu i evoluciji.

Ovaj film zaviruje u rusko društvo i veoma brzo otrkiva njegova religiozna praznovjerja, ignorantnost, te laki anti-semitizam. Ovo imamo zahvaljujući Eleninim kolegama, te ravnateljici koja brže-bolje želi udovoljiti Veniaminu i odreći se znanosti. Ubrzo su sva školska djeca na plivanju u mnogo konkretnijoj odjeći, dok se ravnateljica i njene kolege opijaju ispred križa kojeg je Vaniamin postavio u školskoj dvorani. Veniaminova majka nema baš mnogo vremena za religiju te niti sama nije čak sigurna je li se uopće ikada krstila, no većina likova se izgleda odrekla nedavne prošlosti svoje zemlje i spremno prihvatila njene staromodne, ortodoksne načine. Svećenik, sa svojim bizarnim ritualima i obiljem nakita, tipični je primjer religioznog dvoličja. A upravo takve stvari čine ovaj film zanimljivim. Koliko god Veniamin bio lud, on je potpuno u pravo kada upućuje na raspad društva i površnost većine religioznih ustanova.

U ulozi Veniamina, Skvortsov je istovremeno zastrašujuć i patetičan, dok ga gledamo kako se bori sa hormonima i vjerom, dok je Aug odlična u ulozi izmučene majke, koja nam pruža i dobrodošlu dozu humora. Razni profesori u školi također su pružili veoma dobre nastupe, posebice Isakova koja odlično prikazuje Eleninu želju da napreduje kao i njeni učenici. Kinematograf Vladislav Opelyants uspio je dočarati svojet gledan kroz mutne voe, sa zelenim tonovima koji podsjećaju na neki prljavi akvarij. Iako Veniamin u nekim trenucima možda ipak malo previše citira Bibliju, te nema toliko svojih vlastitih rečenica, Serebrennikov u konačnici na zabavan i inteligentan način uspjeva ocrtati portret ovog dječaka i njegov pad u kršćanski fundamentalizam u državi kojoj strašno nedostaje bilo kakav moralni kodeks.