Things to Come (2016)

Peti dugometražni film Mie Hansen-Love introspektivno je istraživanje žene koja gubi svoje kompase u životu i mora se suočiti sa starijom dobi. Isabelle Huppert glumi Nathalie, profesoricu filozofije. Kada Heinz (Andre Marcon), njen muž s kojim je u braku 25 godina, prizna da ima drugu ženu, te da će se odseliti i živjeti sa njom, Nathalie odgovara sa rečenicom u kojoj mu govori kako je mislila da će njih dvoje zauvijek biti zajedno i uvijek se voljeti. Ovo je veoma srcedrapajuć trenutak, a scenarij filma osim ovoga problema ne boji se zakačiti i za mnogo dublje teme, sa dubinom koja je veoma pohvalna.

Nathalie nakon ovoga dobiva još nekoliko emotivnih udaraca, zbog kojih se mora zapitati tko je ona zapravo. Ne samo da se odvoji od svog muža – nedugo nakon toga, ona izgubi i svoju majku Yvette (Edith Scob). Izluđujući Nathalie svojim ponašanjem, ona ju prisili da svoju majku smjesti u dom za starije osobe. Yvettino zdravlje tamo brzo počne propadati, kao da ju je odlučila kazniti za to što ju je tamo smjestila. Nathaliena djeca više također ne žive s njom, stoga nakon smrti svoje majke ona za društvo ima samo svoju mačku Pandoru. Odjednom oslobođena svih niti, Nathalie počne gubiti svoj smjer u životu, a to se počne odražavati i na njenu karijeru.

Huppertin finesni prikaz Nathalienog privatnog života i konfliktnih emocija veoma je impresivan. Cijeli film predivno je snimljen od strane Denis Lenoir, a priča je duboka studija o starenju i gubitku, te joj je pružen tipični francuski pristup. Nažalost, tokom čitavog filma, nema niti jednog trenutka koji će vas uistinu zapaliti. Iako imamo sugestiju koja upućuje na to da će Nathaliejin život dobiti novo značenje kroz rođenje njenog unučeta, njena budućnost i dalje je nesigurna, a taman kada se njeno emocionalno putovanje počne kretati prema cilju, bez da je do njega došlo, film završava, te ne dobivamo neku konačnu scenu koja bi nas usrećila.

U konačnici, gledanje ovog filma nipošto ne bismo nazvali nevjerojatnim iskustvom. On ima mnogo dugačkih dijelova koji se odvijaju jako sporo, a kada priču gledate površinski, zaisugnor biste rekli da nema dovoljno dobar svršetak. No, naposlijetku, svaki dio filma ima neki kumulativan efekt, ponajprije zahvaljujući scenariju Hansen-Love i nastupu Huppert. Nakon što ga pogledate, defintiivno ćete se osjećati obogaćeno, a vaši obzori biti će prošireni, no jednostavno nećete moći sročiti zašto.