Three Billboards Outside Ebbing, Missouri (2017)

Iako manje komičan od McDonaghovih prethodnih filmova, “Three Billboards” svejedno se doima kao povratak pravom tonu za ovog redatelja. Nasilje je mnogo jače, te nemamo čistih heroja ili zlikavaca, kao niti jednostavnih odgovora. Većina filma posvećena je mračnim dijelovima čovječanstva – nasilju, rasizmu, seksizmu, mržnji i smrti. Dobronamjerni likovi poput šerifa Willoughbyja, vlasnika plakata Reda ili Jamesa, pate, dok oni ljutiti i abrazivni prave kaos. U jednom trenutku čak ćete se i zapitati postupa li Mildred uopće konstruktivno, ili je riječ samo o njenom napadaju mržnje i bijesa.

No, čak niti najmračniji trenuci u filmu nisu nimalo dosadni. McDonagh je toliko talentiran pisac da uspijeva tamu pretočiti u nešto čarobno samo putem umijeća kreiranja kvalitetnog dijaloga i likova. Čak uspijeva i pretvoriti konačni čin u priču o oprostu, nadi i ljudskoj povezanosti – uistinu remek-djelo po pitanju priče. Također valja napomenuti da se na samom kraju likovi preobraćaju, no ne kao u nekoj sapunici, nego tako da se to uistinu doima realno.

McDonagh je dobio velike kritike na račun činjenice da ne zna napisati ženske likove, no ovoga puta sve je uspio ušutkati – svaki ženski lik u ovom filmu ima osobnost i glas, bilo da se radi o tragičnoj ženi šerifa ili 19-godišnjoj djevojci Mildredinog bivšeg muža. No, sva svjetla ipak pripadaju Frances McDormand. Lik Mildred uistinu je majstorski napravljen – ona je žena koja je izgubila ono najvažnije u životu i više ju nije briga kako društvo doživljava njenu potragu za pravdom. Ova muza braće Coen u svoju ulogu donosi nevjerojatnu dozu iskrenosti i otrova, kako kroz svoje fizičke poteze tako i kroz dijalog. No, ona također zna biti i ranjiva, te veoma osjećajna, posebice pred kraj filma.

“Three Billboards” možda je McDonaghov dosad najbolje napravljeni film. Iako mu nedostaje konstantni humor kojeg su imali filmovi poput “In Bruges”, ili stilizirana ludost poput one u “Seven Psychopaths”, umjesto toga dobivamo neke od najbolje napisanih likova koji se doimaju uistinu stvarnima i od kojih bi svaki slobodno mogao imati svoj vlastiti film. Teme s kojima se film odlučio boriti veoma su kompleksne, a iako redatelj možda nije uspio ponuditi sve odgovore, emocija koju je uspio izvući iz publike dok je istraživao pitanja možda nam govori sve što je zapravo potrebno.