Ti mene nosiš (2015)

Emocionalno upijajuća karakterna drama puna dramatičnih preokreta i kronoloških zapleta, ovaj film je poput nekog balkanskog rođaka filmova „Crash“ ili „21 grams“. Romanske strukture, ovaj prvijenac hrvatske redateljice i scenaristice Ivone Juka pun je odličnih nastupa glumaca, visokih produkcijskih vrijednosti i univerzalnih tema, koje bi se mogle vrlo lako prodati i preko oceana, iako sama skripta koja je fokusirana na obitelj nema dovoljno originalni preokret koji bi poboljšao njegovu marketinšku vrijednost.

Smješten u Zagrebu, ovaj film dijeli se na tri karakterne drame, koje se presijecaju u vremenu i prostoru. Dora (Helena Beljan) je muškobanjasta školarka koja ima veliku ljubav prema nogometu i kompliciran odnos sa svojim ocem Vedranom (Goraj Hajduković), sitnim kriminalcem koji se upravo vratio svojoj obitelji nakon mnogo godina. Napetosti ubrzo postaju vidljive, kada Dorina mama Lidija izgubi strpljenje i zatraži od svog muža da nađe pošten posao ili zauvijek napusti nju i Doru. Lidija radi u make-up odjelu dugotrajne TV sapunice, čija je redateljica Ives (Lana Barić), a Nataša (Nataša Dorčić) glavna producentica. Ives živi na rubu živaca zbog toga što dijeli svoj stan sa ocem Ivanom (Vojislav Brajović), koji boluje od Alzheimerove bolesti i treba konstantnu brigu. Iako se u početku čini kao mnogo sigurnija djevojka od ostalih, Nataša je također u gadnim problemima, pogotovo onima bračne prirode. Dok priča polako postaje sve dublja, počinjemo otkrivati nove slojeve problema – nevjernost, trudnoću, nasilni kirminal i ozbiljne bolesti.

Juka uspješno balansira ovaj veliki ansambl glumaca, te nikada previše ne stavlja naglasak na melodramu. Uz pomoć poetske, sanjarske mašte, svaki segment ima dovoljno prostora za sebe. Ovaj romanski stil ujedno objašnjava i vemoa dugo trajanje filma, koje iznosi 155 minuta, no ipak smatramo da se pokoja scena mogla izrezati kako bi film bio još bolji.

Dolazeći iz kazališne scene Hrvatske, glumačka ekipa uistinu je odlična. Posebno valja istaknuti Beljan u ulozi Dore, koja veoma uspješno svojom vanjštinom maskira emocionalne dubine koje ne može u potpunosti razumjeti. Hajduković također briljira u ulozi kriminalca koji se pokušava spojiti sa svojom djecom. Film je uglavnom sniman na takav način da dodatno ističe intimnost priče, što valja zahvaliti snimatelju Mariu Oljači. Sve u svemu, ovaj film defintivno je himna suosjećanju i oproštenju, te se nikada ne pokušava izvući nekim blesavim riješenjem. Svakome tko voli dobre, kvalitetne karakterne drame uistinu ga možemo toplo preporučiti.