Trampolin (2016)

U sklopu 63. Pulskog filmskog festivala između ostalih prikazan je i novi film Katarine Zrinke Matijević, “Trampolin”. To je film koji se bavi unutar-obiteljskim problemima, a najviše poteškoćama u odnosu između majke i kćeri. Kroz tri različite ženska glavna lika, različite dobi, gledatelji će se upoznati sa njihovim životnim pričama koje se u jednom trenutku međusobno presijecaju.

Na početku filma redateljica nas upoznaje sa prvom i najmlađom od glavnih ženskih likova, Linom, sedmogodišnjom djevojčicom koju mama često tuče zbog svoje histerije. Linina baka svjedok je ovom ružnom činu, te djevojčici prikriva modrice puderom. Jedini koji se protivi ovakvim metodama odgoja je Linin ujak. Druga priča prati 17-godišnju Niku, srednjoškolku koja često bježi od kuće i skriva detalje svog privatnog života od svoje posesivno-agresivne majke. Provodeći vrijeme izvan svojih domova, Lina i Nika susreću se jednog dana na trampolinu, a među njima odmah nastane simpatija i prijateljstvo.

Na Nikin nagovor, Lina jednog dana samostalno prijavljuje svoju majku policiji, te zbog toga završi u domu za nezbrinutu djecu, gdje ponovno postepeno gradi svoje samopouzdanje. U ovom trenutku redateljica uvodi i trećeg glavnog lika, 40-godišnju učiteljicu ritmike Nikolinu, koja je također žrtva obiteljskog nasilja. Kao posljedica tog nasilja, Nikolina se sada boji trudnoće i majčinstva, no nakon što se zbliži s Linom, polako počinje utomljavati svoje strahove.

Uz velik broj glumaca, iznimnim talentom istaknula se upravo najmlađa članica glumačke postave, devetogodišnja Franka Mikolaci. Njene ekspresije lica i snalažljivost pred kamerom daleko su ispred njezinih iksusnijih kolegica i kolega. Odnosi među likovima pomalo su površni, što je rezultiralo prilično neprirodnom glumom od strane ostalih glumaca. Lokacije i scenografija također su prilično nejasni – dom za nezbrinutu djecu izlgeda kao vrtić iz bajke, što je potpuno nerealno i ne uklapa se u nešto mračniju tematiku filma, no može biti protumačenu i kao kontrastni prikaz između uglađene površine i mračnih događaja koji se zbivaju iza kulise. Uz ove zamjerke, možda ona najveća je i sami treći čin, koji je definitivno prebrzo izveden, kao da je ekipi odjednom ponestalo sredstava i vremena te su odlučili na brzinu napraviti svršetak

U konačnici, ovo je jedan dobro zamišljen, no nespretno realiziran film, koji gledateljima ne ostavlja dovoljno vremena da se udube u samu poantu filma – zabrinjavajućim postotkom učestalosti nasilja u obitelji. Ipak, to nije razlog da mu ne pružite šansu, makar će vam vjerojatno biti potrebna dva gledanja kako biste u potpunosti pojmili samu srž filma.