Tron: Legacy (2010)

Ako je ijedan film iz osamdesetih zaslužio nastavak, onda je to Tron. Njegova digitalna grafika bila je revolucionarna za ono doba, te su se ljudi pitali hoće li filmovi budućnosti možda biti kompletno rađeni na kompjuterima, a priča filma bavila se idejom života u potpuno digitalnom svijetu. Trideset godina nakon, gotovo svi ljudi imaju Internet, a iako još uvijek ne živimo u svojim kompjuterima, nekima je život doslovno gotovo vezan uz njih. Ukratko, ono što je prvi film natuknuo, postala je stvarnost, te je bilo logično očekivati nastavak.

Specijalni efekti i ovoga puta su nevjerojatni. Sve cool stvari iz prvog filma su rekreirane i modernizirane, što će u mnogima izazvati osjećaje nostalgije. No, s druge strane priča je prilično retrogradna i formulaična, sa mlakim glavnim likom. Jeff Bridges je odličan izbor za Kevina Flynna, te bi možda bilo pametnije da se film fokusirao na njega, umjesto na njegovog sina kojeg glumi Garrett Hedlund, koji je prilično plitak i nimalo zabavan u usporedbi sa Jeffom.

Scenarij, kojeg su napisali pisci serije „Lost“, Edward Kitsis i Adam Horowitz, prilično je neuspješan. Nakon što su odradili sve reference na originalni film, izgleda da su potpuno ostali bez ideja. Objektiv protagnoista je razočaravajuće jednostavan, te u svakom trenutku očekujete neki zaokret ili komplikaciju koja nažalost nikad ne dođe. Redatelj Joseph Kosinski, kojem je ovo prvi film, zaslužuje pohvale za uspješnu kreaciju i realizaciju ovog predivnog kompjuterski-generiranog svijeta, no nažalost film mu jednostavno, poput kompjutera, nema srce i dušu.

Svejedno, ako volite doživjeti neki novi svijet, potpuno drugačiji od našeg, slobodno pružite šansu ovom filmu. Iako mu fali doza humanosti, unutra su svi sastojci koji čine jedan veoma dobar obiteljski film. Fanovima prvog dijela ne trebamo posebno isticati da je gledanje ovog dijela obavezno.