Tulip Fever (2017)

Kada su scenaristicu Deborah Moggach pitali kakav bi scenarij htjela napisati, ona je rekla da bi se definitivno pozabavila tematikom nizozemske povijesti i umjetnosti – ona je htjela naći se sa druge strane neke od slika poznatih nizozemskih umjetnika i vidjeti kako je svijet tada izgledao. U ovom filmu je, kao da gleda kroz ključanicu, pomno obavila promatranje ljudi i njihovih svakodnevnih aktivnosti, a nakon toga svemu je dodala i svoju maštu koja je napravila čuda.

Iako se Moggach fokusira na vezu između modela i slikara – povijesne ličnosti Jana Van Loosa, ovo ipak nije u potpunosti klasični povijesni ljubić. Iako je možda čak bilo i za očekivati da će se ovaj film baviti subliminalnim erotskim porukama, redatelj Justin Chadwick umjesto toga ga je obogatio predivnim pejsažima bogatog Amsterdama, koji je u ono vijrme proživljavao svoje “zlatno doba”. Mnoge scene u filmu izgledaju kao da su kopirane iz slika, sa predivnim interijerima i živahnim scenama na ulicama grada. Uz sve to, ovaj film ima i mnogo poznatih lica u sporednim ulogama – čak imamo i komedijaša Zacha Galifianakisa koji je i ovoga puta standardno urnebesan.

Priča filma vrti se oko mlade Sophie, koju je iz sirotišta “kupio” Cornelis, trgovac koji želi nasljednika, te mladog slikara Jana koji se zaljubi u Sophiu. Uz to, tu je i Sophijina sluškinja Maria, koja ljubuje sa ribarom Willemom. Neočekivano sablasne ljubavne priče ovog filma definitivno spadaju pod gotičku romantiku – Alicia Vikander, iako predivna, nažalost i ovoga puta je jednako robotska kao i u “Ex Machini”. Više uzbudljiva definitivno je priča o drugih dvoje ljubavnika, no vjerujemo da će gledatelji biti podijeljeni oko toga tko im je favorit u filmu.

U konačnici, poruka ovog filma je da svatko može pronaći svoje mjesto pod suncem. “Tulip Fever” pruža veoma dobru moralnu pouku – onaj tko se rodio kao siromašan na kraju ipak može završiti kao bogataš, a upravo ta revolucionarna ideja rodila se u u sedamnaestom stoljeću i u Amsterdamu, mjestu radnje ove drame. Uz sve to, ovaj film je i prilično povijesno točan – redatelj Justin Chadwick definitivno treba biti zahvalan što je u ruke dobio ovako kvalitetan i sofisticiran scenarij, te odlične glumce, uz koje iz ovog filma nikako nije moglo ispasti ništa loše.