Voice from the Stone (2017)

Ako ste obožavatelj filmova Rogera Cormana koji se temelje na pričama Edgara Allana Poea, onda znate sve o junacima koji se iz nekog nepoznatog razloga upućuju u gotičku europsku kuću ili dvorac, koji se nalazi usred ničega, te ubrzo završe u nekakvoj nadnaravnoj horor priči. Ovoga puta na nešto slično odlučio se kaskader-redatelj Eric D. Howell sa svojim filmom “Voice from the Stone”, temeljenim na romanu talijanskog pisca Silvia Raffe. Zadovoljstvo nam je reći da je rezultat jedan uistinu predivan horor film, napravljen za strpljive odrasle ljude i sa mnogo odličnih tehnikalija koje su potpuno ispeglane.

“Majka zmajeva” iz “Igre prijestolja”, Emilia Clarke, ovoga puta glumi Verenu, nadarenu učiteljicu i medicinsku sestru koja pomaže djeci diljem Europe. Iako su djeca veoma razočarana kada je vrijeme da ih ona napusti, Verena to nikada ne doživljava osobno. Ona jednostavno nastavlja dalje – posao je posao. Jednoga dana biva pozvana u kuću udovca u Toskani, da mu pomogne oko njegovog sina. Već tokom samog dolaska, Verena osjeća da nešto nije u redu, a bogami i gledatelji, zahvaljujući predivnoj kinematografiji. Ispada da je udovčev sin nijem otkad je njegova majka preminula, a otac nema snage niti vremena pozabaviti se tim problemom. No, Verena je zato odlučna pomoći, polako se povezujući sa dječakom, dan za danom. No kada prvo dječak, a zatim Verena, počnu čuti glasove koji dolaze iz zidova u kući, stvari postaju mnogo strašnije i sablasnije.

“Voice from the Stone” je predivni spoj strave, senzualnoga i minimalističnoga, sa odličnom klavirskom glazbenom podlogom napisanom od strane Michaela Wandmachera koja mnogo pomaže u izgranje napete, romantične i melankolične atmosfere savršene za ovaj film. Glumačka ekipa veoma je dobro odradila svoj posao, a Clarke je uistinu zablistala u ovoj ulozi, glumeći ženu koja otključava kako svoju seksualnost, tako i majčinski instinkt uoči nadnaravnog straha; a u tome joj pomaže i Csokas koji je također veoma dobar u ulozi shrvanog muža kojeg očara nova žena u kući.

Valja napomenuti kako ovaj film uistinu nije namijenjen mlađim generacijama, te onima koji ne podnose dugo i polako građenje atmosfere – ovo je spor horor koji će vam se urezati duboko u dušu, no neće biti mnogo zastrašujućih scena – film više igra na svoju gotičku atmosferu nego na prepade. No, sa svojom fenomenalnom kinematografijom, velebnom senzualnošću i grandioznim osjećajem za propadanje, ovaj film zasigurno će naći pregršt obožavatelja koji nemaju prilike često vidjeti ovakvu vrstu horor filma.