Watchmen (2009)

Ovaj, film, režiran od strane Zacka Snydera, većinom je vjeran likovima i pričama Alana Moorea i Davea Gibbonsa, koji su mu poslužili kao inspiracija, no original je toliko kompleksan i pun slojeva, da niti jedna filmska adaptacija, ma koliko god dugo trajala, ne bi mogla sve pohvatati.

Scenarij, napisan od strane Davida Hayera („X-Men“, „The Scorpion King“) i Alexa Tsea, ne udaljuje se mnogo od romana sve do samog kraja, gdje su napravljene neke promjene koje su možda i bolje. Problem je u tome što je roman pun dubokih pozadinskih priča likova i njihove povijesti, no većina toga trebala se ukloniti za potrebe filma, kako ne bi trajao sedam sati ili više. Nažalost, to će onima koji nisu prije gledanja filma čitali knjige, donijeti dozu zbunjenosti, te im neće u potpunosti biti jasno zašto se neke stvari događaju.

Osim toga, niti jedan od likova osim Rorschacha nije dovoljno razvijen, te pirča ne nudi dovoljno emocionalne težine s kojom bi se ljudi mogli poistovjetiti. Psihologija većine likova, zašto nose maske i bore se protiv kriminalaca, veoma je površno dotaknuta, te iako svi mnogo pričaju, njihove riječi se čine ispraznima. Snyderova režija je usporena, te akcijske scene, koje su ionako rijetke u filmu, nemaju dovoljnu privlačnost, a brutalno nasilje ispada više bolesno nego uzbudljivo. Brži rezovi scena, koje viđamo u ostalim filmovima ovog tipa, bile bi mnogo bolje riješenje.

No, unatoč svemu tome, ovaj film jednostavno je prečudan da bi bio dosadan, a Snyderovo odlično oko za vizuale primijenjeno je i u ovom filmu, poput njegovog najpoznatijeg filma „300.“ Priča je dovoljno zanimljiva, gluma veoma dobra (a u nekim slučajevima i odlična), specijalni efekti su prigodno impresivni – te iako u cjelini nije toliko dobar, vrijedi ga pogledati jednom, uživati, a zatim ga zaboraviti.