Why Him? (2016)

Ne dešava se često da su Bryan Cranston i Megan Mullally komedični spasitelji filma, no eto, takva je jednostavno 2016. godina. Godine vježbanja u TV serijama (“Malcolm in the Middle” i “Will & Grace”) omogućile su im da ovaj film uzdignu iznad nečeg sasvim prosječnog, u ulogama roditelja mlade djevojke koja se spaćkala sa Jamesom Francom (ovo nije horor film).

Sama premisa ovog filma, koja uvelike podsjeća na “Meet the Parents”, potpuno je predvidiva te slijedi sve korake koje možete zamisliti, iako tu i tamo malo zaluta, što je i jedan od razloga koji spašava ovaj film. Režiran od strane Johna Hamburga (“I Love You, Man”) te napisan od strane Hamburga i Iana Helfera, film sva sreća nema nikakve veze sa tajnama i spletkama, te ne pokušava pokazati Lairda i Neda kako nadmudruju jedan drugoga, a Ned također niti ne poludi do kraja. Isto tako, ovo nije film u kojem je jedan lik potpuno nepodnošljiv, no samo jedan drugi lik to primjećuje, a svi ostali ga ne razumiju. U ovom filmu svi znaju da je Laird problematičan, no pitanje je predstavlja li to uistinu neriješivi problem.

S druge strane, premisa nas dovodi do nekih prilično ustajalih i prožvakanih farsi, koje uključuju: slučajne porniće na laptopu i zaboravljanje zatvaranja istog, zbunjujuće visokotehnološku japansku wc školjku, te skrivanje ispod stola kako bi se prisluškivalo dvoje ljudi, koji se odluče poseksati na istom tom stolu. Prilično smo sigurni da nikakav glumački talent, niti najveći komičari ovog svijeta ne bi mogli popraviti ovakve scene, stoga nas uvijek dobro nasmije kada se netko odluči upravo to pokušati napraviti.

Isto mišljenje imamo i o veoma čudnima, komedički potpuno nesmislenim cameo ulogama, koje u ovom filmu uključuju Elona Muska i članove rock grupe KISS. Jedna stvar je kada SNL ili neki drugi late night show zgrabi nekog poznatog i ubaci ga u neki skeč na licu mjesta. Nije nam smiješno, no nije nas niti mnogo briga. Ipak, kada se film odluči pomučiti kako bi doveo nekog poznatog samo za jednu jedinu scenu, onda očekujemo da se toj sceni posveti malo više razmišljanja, što ovaj film nije napravio.

No, Francova nevjerojatna simpatičnost savršeno je prikladna za ovakve filmove, a Cranston i Mullally dobro se sporazumijevaju s njim. Film je dovoljno labav da dozvoljava mnogo improvizacije, koja jednostavno dobro funkcionira, kao scena u kojoj se Barb, napušena, počne udvaravati Nedu. Možda na papiru ne zvuči kao nešto smiješno, no Mullally i Cranston uspijevaju od toga napraviti nešto odlično. Sve u svemu, film ima dovoljno smiješnih scena, njegov ton je dobronamjeran, a šale nisu okrutne, stoga ako trebate simpatičnu komedijicu, slobodno mu dajte šansu.