With Open Arms (2017)

Izgleda da je rasizam postao popularan u komedijama koje potječu iz Francuske, a ovaj film samo je najnoviji u dugačkom nizu ovih djela o kulturnom sudaranju bijelih Francuza i drugih rasa, kultura i vjera. U ovom novom filmu redatelja Philippea de Chauverona, koji nam je donio jedan od najvećih lokalnih hitova posljednjih nekoliko godina, “Ta luda vjenčanja”, francuski celebrity promovira svoju novu knjigu u kojoj propovijeda otvorenost prema drugima, te biva prisiljen i sam držati se svojih propovjedi, što mu u kuću dovede obitelj Roma. Ne morate ni pogađati što se dalje zbiva, samo ćemo vam reći da vas naposlijetku čeka jedno veliko i glasno romsko vjenčanje.

Ipak, izgleda da je i francuska publika polako oglušila na ovakve filmove, pošto film trenutno ima manje od 700,000 kupljenih ulaznica (za usporedbu, “Vjenčanja” su u istom periodu imala 3.5 milijuna prodanih karata). Ipak, u trenutku kada se Europa, a pogotovo Francuska, bori sa imigrantskom krizom i sve većom netrpeljivosti među rasama, ovaj film naprosto je neodgovoran. Baš kao i u prijašnjim Chauveronovim filmovima, i ovaj želi imati i ovce i novce. Romski likovi prikazani su poput nekih neandertalaca sa iskrivljenim zubima, lošim navikama i još pregršt ostalih uvreda, a i njihove karakterne osobine srozane su na ono najgore.

No, čak i da zažmirimo na jedno oko i zaboravimo sve u vezi rasizma i ksenofobije koju promovira ovaj film, on i dalje ne bi bio bog zna što. Gluma je raznolika, no glumci jednostavno nisu na istim valnim duljinama – Zylberstein je očito na nekom potpuno drugom planetu u odnosu na Claviera, a Berthe je toliko zapostavljen da se uopće ne doima kao sinom svojih roditelja. Ženski likovi potpuno su jednodimenzionalni i njihovo ponašanje nema apsolutno nikakvog smisla. Uz sve to tu je i potreba za ofucanim “happy endom” što svu prijašnju netrpeljivost među likovima čini prilično čudnom – je li poruka da su Romi prljavi i lijeni, no znaju kako napraviti dobru zabavu, dobro sviraju glazbu, pa ih se zbog toga isplati oženiti?

De Chauveron nikada u potpunosti ne istražuje temu rasizma i ksenofobije, na bilo kakav konkretan način. Umjesto toga, on se nada samo postići da se koji gledatelj nasmije na najniže moguće fore, koristeći se pritom klišejima i generalizacijama koje su upravo ono iz čega potiče rasizam i netrpeljivost među ljudima. U konačnici, osim što je počinio najvećih grijeh svih komedija – nije nimalo smiješan – ovaj film je također i veoma neprikladan za današnje vrijeme. Ukoliko iz nekog razloga volite rasističke fore, slobodno ga pogledajte, no svi oni kojima je dosta takvog razmišljanja neka pronađu nešto drugo.