Wonder Wheel (2017)

Kako god vam se na kraju svidio ovaj film, on je naposlijetku uistinu posvećen tragediji i melodrami koja je toliko glasna da bez problema nadjačava veselje i pomalo iritantnu atmosferu Coney Islanda u 50-ima. Svi, od Jima Belushija do Kate Winslet, pružaju veoma teatralne nastupe koji su očito mamac za nagrade i izvedeni ne baš na suptilan način, jer gotovo nijedna scena sa ovo dvoje ne prolazi bez prenemaganja i mahanja rukama posvuda.

Stoga, ako gluma baš i nije svakome po volji, što ovaj film nudi? Naravno, to je sposobnost Woodyja Allena da gledatelje natjera da simpatiziraju sa veoma nesavršenim likovima koji ne naprave uvijek ono najbolje. Scenarij se također ne boji okrenuti naglavačke, čineći nekoć okrutne likove mnogo simpatičnijima. U suštini, radi se o veoma poznatoj priči, no kreativna odluka da se film izvede kao prava predstava spašava ju od dosade. Neki bi čak mogli reći da se radi o prizemnoj zabavi, poput neke sapunice, no sa odličnim scenarijem i redateljem, koji, iako možda više nije na svom vrhu, ovdje uspijeva napraviti svoj najbolji film još od “Blue Jasmine”.

Uz sve to, Woody Allen se u ovom filmu odlučio poigrati sa šarenim osvjetljenjem, koje ponekad prelazi iz mračnih nijansi plavih boja u jarke narančaste, te nazad na normalne boje, a sve to u samo jednoj sceni. Vizuali filma svakako su priča za sebe te savršeno komplementiraju osjećaje likova i njihov razvoj. Napetosti među njima rastu sve više i više, a sve skupa završava sa prilično tužnim svršetkom – određena odluka koju Ginny donese jednostavno se doima van njenog karaktera, no ipak uspijeva pojačati dozu melodrame koja je postavljena od prvih trenutaka filma.

Ako ni pod koju cijenu ne možete podnijeti suviše melodramatične ljubavne priče i ogromnu količinu zapleta, “Wonder Wheel” bi vam možda ipak mogao biti problem za pogledati. No, jednostavno je nemoguće zanijekati njegov estetski šarm, bilo da on dolazi iz maštovitog korištenja svjetlosti i boja ili iz samog mjesta i vremena radnje – Coney Islanda i njegovih pješčanih plaža. Kate Winslet također pruža vrhunski slojevit nastup koji je uistinu vrijedan Oscara. U konačnici, kada bi Woody Allen nastavio raditi ovako kvalitetne filmove u svojim poznim godinama, vjerujemo da ne bi imali ništa protiv da pogledamo jedan njegov film godišnje.