Wonder Woman (2017)

Prije gledanja ovog filma, shvatili smo nešto. Prošlo je više od deset godina otkad je žena-superheroj spasila svijet. Možemo samo zamisliti kako je hrpetina srednjovječnih muškaraca sjedila u sobi za sastanke i proučavala kako napraviti dobar film o ženskoj superjunakinji. No, znači li to da će rezultat biti nešto u stilu dvosatne reklame za tampone? Pa, zapravo i ne. “Wonder Woman” se doima kao prava stvar, odlična akcijska avantura u stilu “Indiane Jonesa”, sa odličnim simslom za humor i jednom od najboljih zlikavica ove godine.

Uvod filma započinje na udajlenom otoku nastanjenom isključivo ženama koje su zgodne i izgledaju kao da su upravo došle sa reklame za Dolce & Gabbanu. To mjesto zove se Themyscira, a u njemu Amazonke žive u miru već tisućama godina. Glumica i bivša misica Izraela Gal Gadot princeza je Amazonki, Diana, koja je napravljena od gline i oživljena od strane boga Zeusa. No, mir na otoku ubrzo biva uznemiren kada na njega dođe američki vojnik (Chris Pine), koji odlično odrađuje svoju ulogu sporednog junaka sa veoma dobrim smislom za humor.

Sama priča filma je funkcionalna. Vrijeme je Prvog svjetskog rata, a Pine je američki špijun koji je otkrio da zla njemačka kemičarka Dr. Maru (Elena Anaya) – poznata i kao Doctor Poison – planira napraviti stravičnu bombu i njome istrijebiti sve savezničke vojnike na fronti. Wonder Woman se ponudi da pomogne čovječanstvu, stavljajući na sebe svoje okove koji odbijaju metke i svoj čarobni laso istine.

Za razliku od Batmana, Wonder Woman nema nimalo osjećaja ljutnje i srdžbe. Ona je dobra i drabga, sa veoma snažnim moralnim kompasom. Je li kompleksni ženski lik? Baš i ne. No Gadot, koja je inače bivša pripadnica izraelske vojske, nikada ne dozvoljava da njen lik postane dosadan, iako je gotovo nadmašena od strane Anaye u ulozi Doctor Poison, koja je u ovom filmu uistinu fenomenalna.

Ovaj film samo je uvodna priča o Wonder Woman – smještena mnogo godina prije prošlogodišnjeg “Batman v Superman”, u kojem je Gadot prvi puta glumila ovog lika. Redateljica Patty Jenkins hvala bogu zna kako u film pustiti malo svjetlosti, te je cijeli film zapravo pogonjen simpatičnim šarmom i humorom, a to je nešto što je DC-ovim filmovima veoma nedostajalo, pogotovo uspoređujemo li ih sa Marvelom. Ako je suditi po ovom filmu, DC bi uistinu mogao imati šanse vratiti se u borbu, no film koji će o tome presuditi svakako će biti “Justice League”, kojeg očekujemo nešto kasnije ove godine.