Wonderstruck (2017)

“Wonderstruck” Todda Haynesa je poput obroka koji je jednostavno premale porcije – on nema dovoljno materijala kojeg biste mogli prožvakati kako treba. Film je adaptiran prema romanu Briana Selznicka, a jedan je od onih koji se ne trude sakriti da su adaptirani prema knjizi. Dobivamo dvije simultane priče – onu o gluhoj djevojci Rose iz 1927. godine, koja kreće u potragu za glumicom Lillian Mayhew, te priču o Benu iz 1977. godine koji bježi od kuće nakon što mu premine majke, kako bi pronašao oca kojeg nikada nije upoznao.

Priče imaju nekoliko očitih paralela, a razlog zbog kojeg su prikazane istovremeno leži u jednoj od centralnih misterija ovog filma. Nažalost, što više dobivamo odgovore na neka pitanja, postaje sve jasnije da ti odgovori baš i nisu nešto naročito zanimljivi. Najveći misterij u filmu prilično je dosadan, te jednostavno nije dovoljan da na sebi drži cijeli film. Stoga, najveći adut ovog filma leži u samoj kinematografiji. Haynes je jedan od najboljih redatelja današnjice, a njegov dodir ono je što ovaj film čini vrijednim gledanja.

Čitava priča iz 1927. snimana je u crno-bijeloj tehnici i uistinu izgleda fenomenalno. Glazbena podloga Cartera Burwella također uvelike pomaže ugođaju, a pošto scene iz ove priče nemaju dijaloga, ona je na neki način zaslužna i za prepričavanje samih događaja. Što se tiče glumaca, Simmonds je uistinu fenomenalna, te se ove godine stvarno dokazala brojnim odličnim nastupima u kojima bez problema izražava svoje emocije bez mnogo melodrame. Ovoga puta također joj odlično pomažu i James Urbaniak u ulozi njenog oca, te Cory Michael Smith u ulozi njenog brata. Nažalost, priča iz 1977. nije toliko dobra, kako po pitanju vizuala, tako i po pitanju glumaca. Jedino što ovu priču spašava jest Jaden Michael u ulozi Jamieja.

U konačnici, iako se ove dvije priče naposlijetku uistinu spoje, jedna od njih mnogo je interesantnija, kako vizualno tako i narativno, od druge. Da je cijeli film bio samo priča o Rose, on bi bio mnogo kvalitetniji, zanimljiviji i općenito bolji. Simmonds je uistinu čarobna – prava filmska zvijezda koja može prenijeti ogromnu količinu emocija samo pomoću izraza lica. Ako zbog ničeg drugog, ovaj film biste trebali pogledati samo zato da doživite ovu mladu glumicu. No, sveukupni dojam filma na kraju je ipak ponešto mlak, ali ako ste ljubitelj knjige po kojoj je adaptiran, mogao bi vam se svidjeti.