Zvizdan (2015)
Ocjena
Trajanje
2h 3min
Zemlja / jezik
Hrvatska, Srbija, Slovenija / hrvatski
Klasifikacija
Režija
Dalibor Matanić
Scenarij
Dalibor Matanić
Produkcija
Frenk Celarc
Nenad Dukić
Ankica Jurić Tilić
Miroslav Mogorović
Petra Vidmar
Glazba
Alen Sinkauz
Nenad Sinkauz
Kinematografija
Marko Brdar
Sinopsis
Ova trilogija, smještena u periodu od tri različita desetljeća, unificirana je u temi „ljubavi u vrijeme rata“. Prva priča, smještena u 1991.g, govori o Jeleni i Ivanu koji su zaljubljeni, te planiraju bijeg iz države uoči rata koji razdvaja njihove obitelji. Nakon toga, deset godina kasnije, brutalni rat je završio, a Nataša i njena majka, srpkinje, vraćaju se svojoj ruševnoj kući kako bi ju ponovno sagradili uz pomoć lokalnog mladića, Hrvata Ante. Posljednja priča smještena je u 2011.g, u istim selima kao i prva dva segmenta. Ovoga puta Luka se vraća u svoje rodno selo sa prijateljem kako bi se dobro proveo na jednom tulumu, no njegov pravi razlog dolaska jest bijeg od odgovornosti očinstva, te pomirenje sa bivšom ljubavi.
Trailer
Glumac | Uloga |
---|---|
Tihana Lazovic | Jelena/Natasa/Marija |
Goran Markovic | Ivan/Ante/Luka |
Nives Ivankovic | Jelenina/Natasina majka |
Dado Cosic | Sasa |
Stipe Radoja | Bozo/Ivno |
Trpimir Jurkic | Ivanov/Lukin otac |
Mira Banjac | Ivanova baba |
Slavko Sobin | Mane/Dino |
Lukrecija Tudor | Dinka |
Tara Rosandic | Petra |
Recenzija
Odabir redatelja da otvori ovaj film sa sunčani, naturalističkim pejsažom, doppušta mu da veoma brzo dovede u kontrast jednostavnost mlade ljubavi sa sistematskom brutalnošću rata. Trenuci radosti veoma su rijetki u ostatku filma, koji ima tendenciju rastezati tragedije još dugo nakon prijelomne točke neugode. Matanić koristi pozadinu rata kako bi prikazao tragediju u gotovo svim pogledima – preko scenarija koji variraju od obiteljskog zlostavljanja i slučajne smrti, do anskioznosti i nesporazuma do kojih dolazi zbog dubokih, neriješenih trauma.
Ipak, kinematografija i pejsaži filma služe kao ravnozeža, pružajući ponešto ljetpote onda kada su teme same priče prilično teške. Sami film podijeljen je u tri priče, koje se protežu kroz tri desetljeća. Priča o Srpkinji Jeleni i Hrvatu Ivanu počinje 1991.g, te je ljubavne naravi, iako završava neuspjehom. Ona bolno pokazuje kako se ljudi često ne znaju snaći usred ratnog stanja – pogotovo neobučeni i nezreli muškarci koji se najčešće nađu na prvim crtama.
Ostala dva dijela, koja se odvijaju tokom 2001.g. i 2011.g, koriste iste glumce, Tihanu Lazović i Gorana Markovića. Iako su njihovi likovi drugačiji, gledatelji koji ne prate pozorno mogli bi pomisliti da se rade o istim likovima koji se nalaze u alternativnim stvarnostima. Razloika, odnosno nedostatak iste, prilično je zbunjujuć, pošto razvoj likova nije nužno nemoguć s obzirom na protok vremena, te zbog toga što neki sporedni likovi također popunjuju jednake uloge.
„Zvizdan“ uistinu pruža ono što i reklamira – „tri desetljeća, dvije nacije, jednan ljubav“ – što u biti znači da je raščlanjivanje ovog filma na tri dijela u potpunosti razumljivo. Radeći to, možemo vidjeti evoluciju dvije individue, dok se kreću iz stanja nezrele naivnosti, preko stigmatiziranog kaosa, do kontroliranog razumijevanja. Kontekstualno razumijevanje Domovinskog rata može vam pomoći da dublje svhatite ove likove i njihove motive, no čak i bez tog znanja, ljudske emocije koje ovaj film prikazuje dovoljno su snažne da vas uvuku u sam film. Srcedrapajuće borbe i muke prisutne su gotovo na svakom koraku – no možda Matanić ipak želi reći da su strahote tokom rata, poslije rata, te dugo nakon njegovog svršetka, veoma univerzalne, bez obzira koliko „zasebne“ one bile.
Slični filmovi